Prosinečki ili Fabio Capello? Prosinečki! · Komentar

Možda je takmičenje besmisleno, što kaže Jurgen Klopp, ali ove manje reprezentacije i ove ambiciozne u dva mjeseca dobiše priliku da riješe pola plasmana na Evropsko prvenstvo. Neće svi prvoplasirani iz podgrupa preko Lige nacija na Euro, ali da će dati svima samopouzdanje to je apsolutno.

Elem, u mjesec dana došli smo u priliku da nam malo još treba da se plasiramo na final four lige B. Kako smo došli u tu priliku pitanje je za ozbiljnu analizu onih koji se malo bolje razumiju u generalne tokove i momentum našeg nacionalnog tima.

Gledajući sa strane mogu se neke stvari i zamjeriti fudbalerima Roberta Prosinečkog, a negledajući, šta im se to zapravo može zamjeriti? Ništa. Ljudi osam utakmica nisu izgubili. Štaviše, sinoć protiv Sjeverne Irske su upisali jednu od onih pobjeda na koje smo se bili navikli još za vrijeme Ćire Blaževića. Estonija, Litvanija, Latvija... nije bilo teoretske šanse da ne nagrdimo svaku iole osrednju reprezentaciju.

Jesmo li imali sreće, kako sinoć tako i u prethodnih barem pet od sedam utakmica? Jesmo. No, sreća je sastavni dio igre i treba je zaslužiti. Nervira li ponekad i upornost Prosinečkog oko pojedinih igrača? Dabome, ali on je selektor, on odgovara za rezulltate, pa kada je tako onda treba dopustiti da mu čestitamo, istinski se naklonimo.

Robert Prosinečki je danas tačno onakav kakav treba da bude jedan selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nema tu mnogo pametovanja i baš iz tog odnosa mi imamo i neke sreće bez koje bi danas u Ligi nacija osvojili četiri, a ne devet bodova.

Ne razumiju to mnogi, recimo Rusi kada angažiraju za selektora Fabija Capella ili Englezi Sven-Gorana Erikssona. Nekada je mnogo bitnije imati za selektora čovjeka koji će svojim pristupom, odnosom, karakterom izazvati ovo što mi danas imamo u reprezentaciji.

Sinoć na Grbavici bilo je lijepo, posebno za Edina Džeku koji je posljednji put tamo gdje ponikao zabio gol prije 13 i po godina (zvanična utakmica). Raščić mu asistirao.

Miralem Pjanić dirigovao je orkestrom i djelio lopte kakve danas na svijetu malo ko zna podijeliti, ali bez Edina, svjesni su toga vrapci na grani, ova selekcija bila bi tek skup talentovanih i prosječnih igrača.

Robert je mangup, ponajviše što ispoštuje svakoga ko mu je prethodno valjao. Mangup je zbog izbora pomoćnika, a onda naposlijetku i izbora igrača. Šunjić i Zukanović poginuli su prethodne dvije utakmice - igrate opet, nema pametovanja. Eldar Čivić kakav je da je, makar i da ne zaigra nikada u klubu - igra. Sarić jeste možda u Koreji, ali igrao si na početku, otkrio sam te, igrat ćeš i sad. Dulja zabetoniran po lijevoj strani, nema veze što igra u drugoj njemačkoj ligi...

Eto vam objašnjenje kada se Prosinečki usprotivi pozivanju nekog novog, ko igra u možda boljoj formi. On je svoje zacrtao i toga se drži. Možda ne moli Boga da sve ostane ovako kako jeste, ali nikoga on više ne bi pozivao u reprezentaciju, najradije.

Osam utakmica bez poraza, na bod (a možda ni toliko) do plasmana na završnicu Lige nacija, igrači sretni, zadovoljni, blistaju, reprezentacija simpatična, draga, opet u modi... Šta treba više?

Robiju je to sasvim OK.