Srbija 14 puta, Hrvatska pet puta, BiH nijednom

Veliku odgovornost za loše rezultate snose prije svega čelnici N/FS BiH. Godinama smo gledali kako Premijer liga Bosne i Hercegovine tone sve dublje, a upravo iz domaćeg šampionata crpe se snage za omladinske reprezentativne selekcije. Nedostatak uslova, nebriga, nerad glavni su krivci za loše rezultate. Talenat imamo i u to uopće ne treba ni sumnjati. 

Godinama se već selektori omladinskih reprezentativnih selekcija biraju po nacionalnom ključu, pa tako selektor U-17 reprezentacije mora biti iz reda Bošnjaka, selektor U-19 reprezentacije iz reda Hrvata, a selektor U-21 reprezentacije mora biti Srbin. Živimo u takvoj državi pa smo navikli da nam se tako i kroji sudbina, ali je prosto nevjerovatno da se ne može pronaći bolji kadar, čak i kada se bira po nacionalnom ključu. Selektori moraju biti oni "podobni", oni koji najbolje izlobiraju za svoju poziciju kod "svojih" Saveza. 

Dok mi vodimo bitku oko pozicija u reprezentacijama, bitku sa nacionalnim ključem, drugi napreduju. Osvajaju medalje, pa čak i one zlatne, "proizvode" igrače, jačaju ligu, prave milionske transfere, učestvuju na završnicama velikih takmičenja. Tako su omladinske selekcije Srbije i Crne Gore, a nakon toga samo Srbije upisale 14 nastupa na završnicama omladinskih evropskih prvenstava, a reprezentacije Hrvatske pet. 

Evropska prvenstva U-17

Od 2006. godine omladinske reprezentacije Srbije i Crne Gore, odnosno Srbije, zabilježile su 14 nastupa na završnicama velikih takmičenja. Na prvenstvu do 17 godina reprezentacija Srbije i Crne Gore učestvovala je jednom, 2006. godine. Takmičenje su okončali u grupnoj fazi, a svoj nastup na tom takmičenju upisao je danas najbolji crnogorski igrač Stevan Jovetić. 

Srbija je nakon tog prvenstva još dva puta igrala na završnici prvenstava do 17 godina, takmičenja su završili u grupnoj fazi, a svoj nastup na velikom takmičenju upisao je danas Pjanićev saigrač u Romi, Adem Ljajić. 

Reprezentacija Hrvatske također je od 2006. godine upisala dva nastupa na završnici evropskih prvenstava do 17 godina. Utakmicu za treće mjesto 2005. godine izgubili su od Italije, a u sastavu su bili Milan Badelj i Nikola Kalinić. Prošle godine također su bili među osam najboljih, a svoj debi imao je Alen Halilović. 

Evropska prvenstva U-19

Srbija i Crna Gora nastupila je 2005. godine na Evropskom prvenstvu do 19 godina. Takmičenje su završili u grupnoj fazi, a svoj nastup u toj reprezentaciji zabilježili su Gojko Kačar i Miljan Smiljanić. 

Reprezentacija Srbije zabilježila je nakon tog nastupa još šest nastupa na završnicama evropskih prvenstava. Srbija je 2013. godine bila prvak Evrope, dok je godinu kasnije igrala i finale. Dva puta su bili i polufinalisti. Kroz tim su prošli igrači poput Adema Ljajića, Miralema Sulejmanija, Dušana Tadića i Aleksandra Mitrovića. 

Reprezentacija Hrvatske zabilježila je jedan nastup na završnici Evropskog prvenstva do 19 godina, 2010. godine. Stigli su do polufinala, a svoj nastup tada su upisali Matej Delač, Šime Vrsaljko i Arijan Ademi. 

Evropska prvenstva U-21

Srbija i Crna Gora od 2004. godine igrala je dva puta na završnicama evropskih prvenstava. Dva nastupa upisala je i reprezentacija Srbije. Srbija i Crna Gora 2004. godine poražena je u finalu od Italije rezultatom 3:0, a u toj sjajnoj generaciji igrali su Vladimir Stojković, Marko Baša, Danko Lazović, Milan Biševac, Boško Janković, Miloš Krasić, Simon Vukčević nosili su tog ljeta dres reprezentacije Srbije i Crne Gore. 

Dvije godine kasnije reprezentacija Srbije i Crne Gore igrala je polufinale Evropskog prvenstva, a dres tog tima nosili su Vladimir Stojković, Branislav Ivanović, Duško Tošić, Milan Biševac, Marko Lomić, Miloš Krasić, Dušan Basta, Boško Janković i Simon Vukčević. 

Reprezentacija Srbije igrala je 2007. godine finale Evropskog prvenstva, dok je dvije godine kasnije ispala u grupnoj fazi. U reprezentaciji koja je 2007. godine igrala finale igrali su Branislav Ivanović, Duško Tošić, Aleksandar Kolarov, Antonio Rukavina, Boško Janković, Dragan Mrđa, Zoran Tošić. 

Reprezentacija Hrvatske igrala je na završnici Evropskog prvenstva do 21 godine 2004. godine. Takmičenje su završili u grupnoj fazi, ali su dragocjeno iskustvo stekli Darijo Srna, Niko Kranjčar, Goran Ljubojević, Danijel Pranjić, Eduardo. 

Igrači iz omladinskih selekcija nosioci A tima

Većina igrača koji su dragocjeno iskustvo stekli na završnicama omladinskih prvenstava danas su nosioci svojih reprezentacija. Međutim ono što je posebno zanimljivo jeste da su reprezentacije Srbije i Hrvatske sastavljene od igrača koji su svoju karijeru počeli u svojim državama. Kod našeg nacionalnog tima to nije slučaj, što je posebno zabrinjavajuće, jer se ne smijemo osloniti na igrače koji su školovani u inostranstvu. U budućnosti će sve manje njih igrati za naš nacionalni tim.

Dovoljno je pogledati posljednje utakmice reprezentacija Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dok komšije ulažu u svoj omladinski fudbal, mi tapkamo u mjestu i nadamo se da će mladi Bosanci i Hercegovci iz inostranstva i dalje birati da igraju za naš nacionalni tim. Posljednjih godina počeli smo da gubimo mlade igrače, što je neminovno. 

Pogledajmo gdje su reprezentativci Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su u posljednjem nastupu svojih reprezentacija bili u prvih 11, počeli karijeru:

Srbija - Francuska 7.9.2014.

Vladimir Stojković - Crvena zvezda
Branislav Ivanović - OFK Beograd
Aleksandar Kolarov - Čukarički
Stefan Mitrović - Rad Beograd
Matija Nastasić - Partizan
Nemanja Matić - Jedinstvo Ub
Zoran Tošić - Budućnost Banatski Dvor
Nemanja Gudelj - NAC Breda (Holandija)
Filip Đorđević - Crvena zvezda
Dušan Tadić - Vojvodina
Lazar Marković - Partizan

Hrvatska - Malta 9.9.2014.

Danijel Subašić - Zadar
Darijo Srna - Metković
Vedran Ćorluka - Dinamo
Dejan Lovren - Karlovac
Luka Modrić - Zadar
Ivan Rakitić - Basel (Švicarska)
Hrvoje Milić - Osijek
Mateo Kovačić - Dinamo
Alen Halilović - Dinamo
Mario Mandžukić - Marsonia

Bosna i Hercegovina - Kipar 9.9.2014. 

Asmir Begović - Kirchhausen (Njemačka)
Avdija Vršajević - TOŠK Tešanj
Toni Šunjić - Zrinjski Mostar
Ermin Bičakčić - SpVgg Möckmühl (Njemačka)
Muhamed Bešić - TB Berlin (Njemačka)
Miralem Pjanić - Metz (Francuska)
Senad Lulić - Bellinzona (Švicarska)
Tino Sušić - Vise (Belgija)
Sanjin Prcić - Sochaux (Francuska)
Vedad Ibišević - Zmaj od Bosne
Edin Džeko - Željezničar

Čak sedam igrača iz prvih 11 selektora Safeta Sušića karijeru nije počelo u domaćem prvenstvu. Sa druge strane u reprezentacijama Hrvatske i Srbije bio je samo jedan "stranac". Jasan je to pokazatelj kako se radi i koliko se brine o Premijer ligi i mlađim selekcijama reprezentatacija Bosne i Hercegovine. 

Momci koji dolaze iz ostatka Evrope veliki su dobitak za naš tim. Osnova reprezentacije, ali moramo biti svjesni da će takvih igrača u budućnosti biti sve manje. Mladi igrači biraju da igraju za reprezentacije zemalja u kojima su rođeni. 

Jasni primjeri toga su Muamer Tanković, Alen Halilović, Branimir Hrgota, Haris Seferović... Nažalost u budućnosti će ih biti sve više. Krajnje je vrijeme da u našem Savezu počnu razmišljati o tome. Da vrijeme i energiju ulože u razvitak fudbala, posebno onog omladinskog i premijerligaškog, jer vrijeme nam nije saveznik. 

Sa radom trebaju početi odmah. Vlado Jagodić, Toni Karačić, Sakib Malkočević i Zoran Erbez ne smiju biti ponovo imenovani na selektorske pozicije. Te pozicije treba popuniti sa stručnim, edukovanim i ambicioznim kadrovima. 

Organizovanje kampova, u kojima će zajednički trenirati mladi fudbaleri iz čitave zemlje, treba biti prioritet. Tu će se upoznati mladi fudbaleri, a treneri će imati priliku da se uvjere u njihove kvalitete, kako bi što lakše i bezbolnije napravili pravu selekciju. Trening centar imamo, zašto bismo ga koristili samo kada se okupe izabranici Safeta Sušića?