Ko imalo drži do morala i ukusa, ima imalo ljudskog u sebi, a podrobnije prati dešavanja u bh. fudbalu, ostao bi duboko povrijeđen načinom na koji je izigran najznačajniji čovjek u sportsko-duhovnom smislu kojeg je ova zemlja dala od ZAVNOBIH-a i u okviru postojećih granica.
Ivica Osim nije naš najtrofejniji fudbalski trener i ta činjenica u kontekstu izbora za novog selektora fudbalske reprezentacije BiH ne ide nikako u prilog njegovom sinu koji bi očekivao da ga sve osvojene titule stave barem u ravnopravan položaj s ljudima koji su imali bogatu fudbalsku karijeru, ali se tek počinju baviti trenerskim poslom.
Puki materijalizam
Ivicu Osima zapravo ne treba posmatrati kao da je ikad bio trener. Sve što je radio u životu ljudi su prepoznali kao veliko, nemamo mi šta ocjenjivati. Možemo prebrojati titule i reći šta je to Osim u životu osvojio? Puki materijalistički sistem vrednovanja...
Postoji međutim i drugo poimanje, ono kojeg zastupa Švabo i sa njim još malo ljudi na ovome svijetu, pa zbog toga i jesu posebni.
Uspjeti ne znači osvojiti tiutulu, već ljude učiniti sretnim, zadiviti ih, impresionirati pogledom na svijet, načinom komunikacije i dopiranja do saznanja, razumom, emocijom, duhom, lakoćom, jednostavnošću koja je najteže ostvariva, humanošću...
Prepoznao je sve ove danas rijetke karakteristike i Austrijanac i Japanac, bogami i Jugosloven svojevremeno dok je bilo pameti, a prepoznalo ga je da bi kao takav mogao učiniti i dobro bh. fudbalu.
Od nemila do nedraga
Tu počinje historija beščašća koje će kulminaciju dostići na famoznoj sjednici Stručne komisije za izbor selektora.
Vodalo je Osima od nemila do nedraga tokom prethodnih šest godina, išao je Švabo Dodiku, Čoviću, raznoraznim direktorima kompanija s kojima su prethodno potpisivani dupli ugovori, mrsio nerazmrsivo, s Platinijem besjedio i tražio bh. fudbalu izlaz iz gliba. Slikalo se s njim i zvalo ga na svaku sjednicu i sjedničicu raznih odbora, pitalo za savjet. Jer koga, zaista, drugog pitati za savjet o fudbalu.
I sve je super, poslušalo je Ivicu kada su neutralne stvari u pitanju, gdje lični interesi nisu prioritet, ali čim se upletu i čim se pojavi neko u koga se gleda s neobjašnjivim stahopoštovanjem, eto problema.
Nakon svega, zdravorazumski se zapitati što je to čovjeku trebalo. U poznim godinama i nimalo briljantnog zdravstvenog stanja. Kakav je njegov interes?
Nikakav osim što je teško shvatiti da danas u svijetu interesa postoji neko ko ne želi da mu poklone kuću u Gracu! Smatrao je to velikim, da nije zaslužio ni zaradio. Šta oni imaju meni poklanjati kuću, vodio se tom logikom. Ovi su se vodili drugom. Željeli su pokazati istinsko grandiozno poštovanje.
U posljednih šest godina Osim je uradio za bh. fudbal nego bilo ko drugi ikad, a od 1986. do 1992. uradio je više za Bosnu i Hercegovinu nego bilo koji političar u zadnjih šest, 16 i 26 godina.
Legenda kaže kako je tada trebalo Osimu za pomoćnika u fudbalskoj reprezentaciji Jugoslavije utrpati nekoga iz Srbije. Po mogućnosti Zvezde ili Partizana.
Parfem od litar
Pa je onda, jedne prilike, k'o fol da ima za vojske, utrpalo Amaru Osimu određenu svotu. Kada je za to čuo Švabo dotičnom je kupio parfem u istom iznosu. Nije pristao na igru.
Uzeo je tada za pomoćnika Duška Bajevića iz Veleža. Kad je ovaj otišao u Grčku zamijenio ga je Džemaludinom Mušovićem, trener golmana bio je Rizah Mešković. Sve sami Bosanci i Hercegovci. Jel treba neka dodatna potvrda njegovog patriotizma? Nikad više u historiji igrača iz BiH nije igralo nego u njegovoj eri. A da je bilo boljih, bilo je.
"Šta bi dao da si na mom mjestu, šta bi dao za veliku gestu..." pjesma je Bijelog dugmeta u kojoj je sadržana i sudbina velikog Štrausa sa Grbavice. Kao da je bila napisana za njega i potvrdu čekala do 23. maja 1992. Ko još ne zna, tehnologija je otišla predaleko, gest je ovjekovječen i ako nekad budemo imali neki adekvatan muzej puštat će se inserti sa te beogradske konferencije. U ratu, da je htio mogao je izmjestiti suprugu i kćerku u bilo koji kutak na planeti, nije to uradio.
Dakle, Ivicu Osima strpalo se u komisiju koja će razglabati i predložiti kandidata za novog selektora, a da je prethodno sve bilo izrežirano. Kao nikada Osim je ispao naivan, smatrajući da će stručne reference biti mjerilo pri izboru i da će se time voditi i njegovi drugovi Duško i Sejo.
Vjetrometina optužbi
Nisu se oni baš time vodili ostavivši Osima na vjetrometini optužbi da gura sina.
Ako išta iko zna o Ivici, zna koliko je principijelan i da nikad ne bi gurao nešto za šta ne smatra da vrijedi i da je u sukobu s generalnom dobrobiti. Pogotovo ne bi gurao svoga sina, urgirao samo zato jer mu je sin. Ako išta zna, Osim zna ko je dobar trener, ko bi mogao biti dobar trener, ko je dobar igrač i ko bi mogao biti dobar igrač. Pored još gomile drugih stvari.
"Ne podcjenjuj čovjeka koji je dobar. On je dobar, nije glup", glasi umotvorina.
Poigrali su se u Nogometnom savezu BiH s čovjekom s kojim se nisu smjeli poigrati. Klasično prizivanje nesreće. Kada je bio tu igrali smo Mundijal u Brazilu, sada kada je teško vjerovati kako će dopustiti da od njega i dalje prave krpu, ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi bh. fudbal napredovao. Pa makar selektor bio Jose Mourinho.
Promo
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
