Torres se na emotivan način oprostio od Vicente Calderona

Nisu Jorgandžije uspjele da anuliraju 3:0 iz prvog susreta polufinala Lige prvaka protiv gradskog rivala i tako se domognu velikog finala ovog elitnog takmičenja, ali jesu svojoj publici na oproštaju servirali pobjedu. 

Kraj utakmice, na tribinama je dočekan kao da su crveno-bijeli osigurali to željeno finale. Grmilo je sa svih strana, glasne žice se nisu štedjele kao ni dlanovi, a Diego Simeone i njegovi izabranici imali su utisak kao da su osvojili Ligu prvaka.

Reklo bi se, ambijent od kojeg zastaje dah. Noć kada je Vicente Calderon plakao, ali od radosti. Niko nije ostao dužan, niti igrači na terenu, niti navijači na tribinama. Zajedništvo je prevladalo tugu, no, svoje emocije, nije mogao sakriti jedan čovjek.

Dijete madridskog Atletica, ponosno je nosio ovaj grb još od davne 2001. godine kada je prve korake napravio upravo na Calderonu. Prvi grb na grudima nije nikad zaboravio, iako je nosio dresove mnogih evropskih velikana. 

Fudbaler koji živi za fudbal, koji voli ono što radi, koji voli Atletico. Došao je kao golobradi klinac, a postao je legenda kluba. Kako kaže, nedostajaće mu sve ovo.

"Ovaj stadion bio je naš štit, imao je svoju dušu i navijače. Živjeli smo za svaku utakmicu koju bismo igrali na Vicente Calderonu. Ostaje u sjećanju, sada i zauvijek", poručio je iskusni napadač Atletica, Fernando Torres.

I nebo je plakalo sa El Ninom, a kako da i ne plače kada na teren izađe radnička klasa.

Atletico je sinoć odigrao 143. evropsku utakmicu na Vicente Calderonu, od čega je izgubio svega 14 mečeva što je brojka vrijedna divljenja.

Do neke druge prilike, Vicente Calderon.