Kako je uništena karijera "ukrajinskog Schwarzeneggera"? A bio je najjači čovjek na planeti

Jedina iznimka bio je Los Angeles 1984. koji se odigrao bez zemalja Istočnog bloka. Kao alternativa, sportistima je ponuđeno "Prijateljstvo", čija se razina u većini sportova stvarno pokazala višom nego u Sjedinjenim Državama. Ali to ipak nisu bile Olimpijske igre.

Neki od prvaka Prijateljstva uspjeli su doći do Seula i ipak osvojiti željeni olimpijski naslov. Neki pak nisu uspjeli da ostvare svoj san. Među njima je i najjači čovjek na planeti 80-ih Anatolij Pisarenko.

“Godine 1984. jednostavno sam morao postati olimpijski prvak. Kako kažu, po svim zakonima fizike. Zaslužio sam ovu medalju. Međutim, ja je nemam. Zahvaljujući politici. Zamislite kako je meni, koji sam u biatlonu dobio 465 kilograma na takozvanom “alternativnom” turniru prijateljstva u Varni, bilo saznati da je u Los Angelesu nepoznati Australac dobio zlato za potpuno smiješnih 412,5 kg. Izgubio mi je pola centnera u odsutnosti! Ali on je olimpijski prvak, ne ja. Naravno, to je šteta", prisjetio se Pisarenko u intervjuu za SE.

Čovjek iz Kijeva trebao je debitovati na olimpijskim igrama još u Moskvi, ali vodstvo SSSR-ovog olimpijskog tima preferiralo je iskusnije sportiste poput Sultana Rakhmanova i Vasilija Aleksejeva. Iako su dizači utega zajedno proveli trening kampove, Pisarenko je pobijedio svoje protivnike.

Na Igrama, Rakhmanov je postao prvi, Alekseev nije osvojio medalju, nakon čega su obojica napustili sport. I Pisarenko je počeo trgati: 3 svjetska prvenstva, 4 evropska prvenstva, 17 svjetskih rekorda. Zvali su ga "ukrajinski Schwarzenegger", svima je bilo jasno ko treba uzeti zlato Los Angelesa. Ali politika se umiješala.

Nakon pobjede u Družbi, Pisarenko je i dalje bio odlučan u namjeri da stigne na Olimpijske igre i počeo se pripremati za novi ciklus. Međutim, 1985. Anatolij i još jedan sovjetski vrhunski teškaš, Alexander Kurlovich, upali su u carinski skandal - u njihovim su stvarima pronađeni anabolički steroidi.

Sportistima je odmah oduzeta titula "Počasnih majstora sporta" i izdana im je doživotna diskvalifikacija.

Kasnije je to smanjeno na dvije godine, ali ako se Kurlovich uspio trijumfalno vratiti, tada je Pisarenkova karijera surovo završila.

"Nakon prisilne stanke krenuo sam vrlo žustro. Ali ova svježina bila je varljiva. Tijelo se pokazalo nespremnim za preopterećenje: ligamenti zgloba kuka su "letjeli". S visine današnjeg svjetovnog iskustva shvaćam: tada se moglo oporaviti. Trpiti još šest mjeseci, oporaviti se i – ponovno ući u uobičajeni režim treninga. Odlučio sam drastično promijeniti sudbinu. Upamtite: 1985-1986, perestrojka, život se mijenja pred našim očima, otvarajući nove mogućnosti za aktivne ljude. Ja sam živa osoba, imam porodicu. U cijelom svijetu profesionalni sport omogućuje osobi da postavi temelje za budućnost. Ali ne kod nas. Stoga sam se 86. dobro zamislio: što dalje?", pitao se Ukrajinac, pa odlučio dostojanstveno okončati svoju kariejru.

Pisarenko je prvi put otišao na Olimpijske igre kao predsjednik Ukrajinske federacije za dizanje utega, dogodilo se to u Atlanti 1996. A početkom 2000-ih, Anatolij se uključio u političke vode i potpuno zanemario sport i svoju prošlost.