Zbog svega šta je prošao i preživio kao dječak, a postao u međuvremenu Višća je istinski heroj

Višća u Turskoj igra od 2011. godine kada je stigao iz Željezničara. U međuvremenu je zbog svoje radne etike i profesionalzima stekao status možda i najzhvalnijeg igrača u tamošnjem prvenstvu.

Dan nakon osvajanja historijske titule prvaka turski mediji su raspisali o Višći, a nekako najveći dojam na nas u BiH je ostavila životna priča standardnog bh. reprezentativca.

Višća je rođen 1990. godine i prežio je agresiju na BiH. Kada su agresori počeli djelovati imao je dvije godine, dnevno je znao vidjeti po 30 ratnih aviona kako nadliječu iznad Olova. Za to vrijeme oca nije vidio čak tri godine.

Kao dječak je igrao fudbal kada je god imao priliku po cijele dane je provodio na ulici. Porodica je od njega tražila da prioritet da školovanju, ali se on odlučio za fudbal. Vrijeme će pokazati da nije pogriješio.

Još tada je bio svjestan da mora uraditi nešto da prehrani svoju siromašnu porodicu. Kada je shvatio da ne može nastaviti školovanje zbog finansijskih razloga obavio je razgovor s bratovim prijateljem i počeo da igra fudbal.

Meč u Sloveniji kao znak sudbine

Nakon prvih koraka u Budućnosti sa 19 godina je prešao u Željezničar, da bi dvije godine kasnije potpisao za tadašnji Istanbul BB, a današnji Bašakšehir.

Do njegovog transfera u Tursku je došlo sasvim slučajno. Istanbul BB i Željezničar su igrali prijateljski meč u Sloveniji. Abdullah Avci je nakon toga odmah obavio razgovor s Kenanom Hasagićem i Višća je postao novi član turskog kluba za cifru od 400.000 eura.

Sportski uzor kao dječaku mu je bio Zinedine Zidane. Pokušavao je imitirati legendarnog Francuza, ali zbog karakteristika postao je drugačiji igrač s jasnom misijom, da uvijek na prvom mjestu budu tim i rezultat.

Interesnatno, omiljeni inostrani klub mu je Valencija. Ko zna nakon impresivnih partija možda mu se i ispuni želja da zaigra u dresu popularnih Šišmiša jer ako je ko zbog svog napornog rada i truda zaslužio veliki transfer onda je to Višća.