Od Vlasenice do Maracane: Vedad Ibišević za sva vremena

Život zna biti okrutan i težak, a isto tako i lijep. Sudbine ljudske su različite, katkad teške i bolne, katkad sretne. Ibišević je osjetio i jedno i drugo. Prošao je kilometarski duge staze prosute pepelom. Budio se s nadom da će uspjeti, da će pronaći svoju sreću i da će postati jednog dana ono što svi dječaci žele - heroj ulice.

Rođen je 6. augusta 1984.  godine u Vlasenici. Sedmogodišnji dječak je prije svojih snova bio zarobljen u ludom ratu. Bio je primoran, kao i većina njegovih vršnjaka, napustiti svoj dom i s porodicom potražiti nafaku dalje od rodne grude. Ostao je u BiH, ali je Vlasenicu zamijenio Tuzlom, a tamo se počela stvarati jedna lijepa nogometna priča.

Počela su i prva maštanja o igranju na velikom podiju. Želio je biti desetka, igrati, zabijati golove i slaviti pobjede u nekom slavnom klubu. Kao, uostalom, svako dijete. Marljivim radom težio je boljem životu za sebe i svoju okolinu. S porodicom je 2000. godine napustio BiH i otišao u Švicarsku, a nakon toga u Sjedinjene Američke Države, pa Njemačku.

Morao se prilagođavati na nove okoline, nove narode, nove običaje i novi život. Konstantno se borio sa "novim" stvarima. Znao je, ipak, da će samo strpljenjem i marljivim radom doći do cilja. A cilj je tada izgledao jako daleko. Zaigrao je za Saint Louis, pa je ubrzo dobio poziv u mladu reprezentaciju BiH. To je na neki način bio ključan trenutak u razvoju njegove nogometne karijere.

U Orašju je zaigrao za mladi tim, imao jako uspješan debi, pa je stigao poziv iz velikog francuskog kluba PSG-a. Nakon francuske avanture, gdje je igrao i za Dijon, seli se u Njemačku i počinje igrati za Aachen, da bi ga na koncu doveo bogati vlasnik malog kluba iz Sinsheima. U Hoffenheimu je Ibišević stekao slavu, počeo zabijati golove, igrati za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Proglašen je 2008. godine za Idola nacije (u izboru našeg portala), a te je godine doživio i nesretnu, te jako tešku povredu iako je prvi dio sezone u dresu Hoffenheima, za 17 utakmica, postigao 18 pogodaka. Ono što je interesantno, u svim tim slavnim momentima ostao je čvrsto na zemlji sa obje noge. Nije skrivao želju da napravi rezultat sa svojom reprezentacijom i obraduje naciju. Nije mu padalo na pamet da zaboravi odakle potiče. Nakon Hoffenheima, prešao je u Stuttgart, čiji je član i danas.

Postigao je povijesni gol za bh. reprezentaciju u Litvaniji, kada smo, 15. oktobra prošle godine, izborili prvi nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Da je rođeni golgeter i čovjek podređen povijesnim pogocima, dokazao je i sinoć. Postigao je pogodak na Maracani, u Rio de Janeiru, protiv velike Argentine. Izgubili smo 2:1, a Ibišević je u 85. matirao Romera nakon što je ušao u igru u nastavku.

Za bh. reprezentaciju je odigrao 55 utakmica i postigao 20 pogodaka. Trenutno ima 29 godina i čini se kako je i dalje u duši onaj sedmogodišnjak iz Vlasenice koji samo želi da uživa u svakom danu.

Njegova životna priča ne može se ugurati u pedestominutni dokumentarac niti u desetine pasusa ovoga teksta. Njegova priča je velika, teška, bolna, lijepa i sretna. Njegova priča je pouka za svakog dječaka u svakom kutku ove zemlje - Nikada ne treba odustati od svojih snova. Prije ili kasnije, oni će se ostvariti. Ukoliko se i ne ostvare, barem znaš da si pokušao.