Raspodjelom skoro milion KM država potvrdila nedostatak vizije i strategije razvoja sporta

Kroz grant za sufinansiranje sportskih manifestacija Ministarstva civilnih poslova BiH podijeljeno je 937.000 KM. Daleko je to manje od ostalih zemalja regiona, ali fokusirajmo se na probleme koje možemo rješavati.

Umjesto stvarne vizije i plana za razvoj sporta u BiH, odgovorni u Ministartvu civilnih poslova BiH vodili su se krilaticom “Za svakog po malo, za nikog dovoljno”, pa je čak 122 usta začepljeno minimalnim sredstvima. To je broj korisnika koji su dobili onoliko sredstava koliko im u toku jedne sportske sezone ništa ne znači. Skoro milion KM je utrošeno i ove godine, a teško da na spisku korisnika ima neko ko sa sredstvima koja je dobio može nešto napraviti.

Najveći dobitnik, ako ga se tako može nazvati, je Košarkaški savez BiH koji je u 2015. godini izveo šest reprezentacija na Evropska prvenstva, te sedmu u aktuelne kvalifikacije i od države retroaktivno dobio 50.000 KM. Imajući u vidu da su upravo finansiranjem ovih reprezentativnih selekcija u KSBiH bili primorani ući u ogromne dugove, ovo je samo kap u moru, nezvanično oko 3%, i ne rješava nagomilane probleme. Iako je jedna od tih selekcija u ovoj godini u domovinu donijela titulu prvaka Evrope, košarkaši su reducirani na finansiranje kroz humanitarne akcije. Bez drugih rješenja, KSBiH sam je sebe poistovjetio sa terminalno bolesnim pacijentom kojem će se za skupo liječenje prikipljati po 3 KM putem SOS telefona, a državna sredstva mogla bi biti dovoljna samo za dostojan oproštaj od ove realnosti. Želi li država zaista pomoći košarci u BiH, moraće se uozbiljiti.

Još gori tretman je prema najvećim fudbalskim klubovima. Nezvanično, FK Sarajevo nakon loših iskustava iz ranijih godina više za ova sredstva i ne aplicira, FK Željezničar ove godine je aplicirao, ali nije ništa dobio, Borac također odustao od truda, davljenik Velež nije na spisku kao ni NK Čelik, novaca nema ni za doskorašnjeg euroligaša RK Bosna Sarajevo koji je u ovoj sezoni jedva prikupio novac da kupi dresove za prvi tim…

Novci podjeljeni samo da bi se vratili

Ironično, većina sportskih kolektiva dobila je manje novca nego što će potrošiti na iznajmljivanje sportskih objekata u državnom vlasništvu, platiti policijsko osiguranje i medicinsku pomoć, uplatiti poreza… Da postoji barem želja da se zaista pomogne sportskim klubovima u BiH, rješavanje ovih pitanja bilo bi daleko korisnije nego bacanje miliona niz vjetar.

Od stvarne vizije i strategije (mada takav dokument zaista postoji) jasno je da nema ništa. Umjesto “siće za svakog”, milion KM na računu jednog strateški odabranog kolektiva, ukoliko se ne radi o fudbalu, tom klubu omogućilo bi učešće u top evropskom takmičenju i dalu mu priliku da u narednim sezonama uz dobar menadžment osigura samofinansiranje i egzistenciju na daleko višem nivou. Bez preferencije za jedan ili drugi sport, u posljednjih 20 post-Daytonskih godina država je na taj način mogla lansirati isti broj sportskih kolektiva i nadati se da će bar trećina ostati na visokom nivou. Tako bismo mogli govoriti o košarkaškom Eurocupu (za Euroligu bi trebalo malo više), rukometnoj Ligi prvaka i odbojkaškom CEV kupu na parketima bosanskohercegovačkih dvorana. 

Bio bi to stvarni poticaj za sport i motiv čak i za one koji nisu korisnici državnih sredstava. Ovako, imamo životarenje iz godine u godinu i sve veću dubiozu bh. sportskih kolektiva. Nije to ni neka posebna nauka, postavlja se pitanje nije li upravo to i cilj stratega bh. sporta.

Podrška nelegalnim institucijama

Do koje mjere država BiH radi sama protiv sebe govori i podatak o kojem se nerado govori u sportskim krugovima. Naime, čitav niz organizacija koje država finansijski podržava organizovan je u suprotnosti sa zakonima te države. Takav je i Košarkaški savez BiH koji je i najveći korisnik budžetskih novaca, ali ne samo on. 

Košarkaški savez BiH osnovan je Statutom koji je u suprotnosti sa Zakonom o sportu (Član 22.3) koji kaže da državni sportski savezi udruživanjem entitetskih saveza. Dvadeset i jednu godinu nakon Vašingtonskog sporazuma, unutar Košarkaškog saveza BiH djeluje Košarkaški savez Herceg-Bosne i igra se istoimena liga, pandan Košarkaškoj ligi RS i "bošnjačkoj" ligi bez identiteta - A1 ligi. I ne samo to, taj savez Herceg-Bosne koji po zakonu ne bi mogao biti osnivačka komponenta KSBiH pomognut je sa 9.000 KM. Nije usamljen košarkaški savez, jednak je i rukometni koji je također nastao udruživanjem "rukometnih klubova iz BiH, predstavnika rukometnog saveza H-B i predstavnika rukometnog saveza RS".

Pa ako ne žele razmišljati o napretku u sportskim rezultatima, odgovorni za raspodjelu novaca mogli su iskoristiti svoj budžet da stimulišu poštivanje zakona koje zastupaju i usklađivanjem statuta saveza u skladu sa Zakonom o sportu. Novac rješava mnoga pitanja i 937.000 KM vjerovatno bi bili dovoljan motiv košarkašima ili rukometašima da se dogovore oko zakonitog ustroja.

Ali, ne. I ove godine neko je dobio dvije, neko tri hiljade… onaj kome treba pet stotina, dobio je pedeset i tako redom. Nit ovce na broju, nit vuk sit.