Zemlja taksirata: Zaigrat ćemo i mi jednom na Euru...

Isti je to čovjek što i Obalu Slonovače i Alžir, a evo sad i Japan izvede na ljetnu pozornicu Baščaršijskih...ovoga Svjetskih prvenstava. Vahid je ujedno i čovjek oko kojeg bi se plebiscitrarno složili svi da ne može biti loše rješenje za selektora BiH, nikada.

"Ne zanima me šta on priča, BiH ima dobru ekipu", bi odgovor najnovijeg selektora bh. reprezentacije, Roberta Prosinečkog. Pametnan je on i mangup koji zna da "nije sreća para puna vreća". Faca je Robi, bez daljnjeg. Tako i izgleda, a tako i tvrde. Da nije volio gemišt bio bi najbolji igrač na svijetu, sam reče jednom. Živopisan lik osebujnog karaktera i nenadmašne karijere.

Ljudi s nadimcima

Robi ima još jedan kvalitet, ima nadimak. Ovdje kada čovjek dođe do nivoa da ga se zove nadimkom, znači da je uspio, da je faca. Jedino još Žuti pored Švabe Osima, Brege i "balzamovanog" Čole može otići gdje hoće širom bivše Jugoslavije, a da mu ne kaže niko ni "a", da bude svačiji. Poslije "krvavih dešavanja" mogao je to još samo Toše Proeski.

Robi je u trenerskom smislu daleko od muhanatog Vahe, pa je logično što mu nije teško voditi zemlju taksirata - prokletstva. Teži da se dokaže. Šta će čovjeku sve pare svijeta ako nije dokazan. Ne zanimaju me sve milijarde azerbejdžanske, hoću da me se cijeni. To ne mogu postići vodeći Sloveniju, a bogami ni Trabzon ni Standard. Mogao bih kad bih vodio BiH. To su oni isti kao i ja. Daroviti, s vicem. Neodgovorni, ali puni duha. Talentovani itekako. Treba im samo malo pameti i čvsta ruka, a takvu valjda imam.

Robert nije uopće problem kako se nekima imputiralo da smatraju tokom "prljave" kampanje (za Osima su bili i oni koji se sada peru i oni koji su za domaćeg selektora od starta i od toga ne bježe).

Da je izabralo protukandidata, više od pola one trećine za koju Vaha reče da navija za BiH, bilo bi protiv. Šta ćeš, unesrećio Velež, Slobodu, Čelik, babo mu kupio sve titule i još ga isforsirao na selektorsku poziciju. Tatin sin ne bi imao nikakvu podršku, dok protiv Žutog nema niko ništa. Samo 12 posto u državi bilo bi zadovoljeno izborom Osima, ovako 35....

Ostali? Dva procenta sretno je i tiče ih što je Vladimir Petković na Mundijalu (kakav Vladimir, kakvi bakrači). On nije ničiji. Jedno 13 posto slavi ili ne slavi, ali makar im je drago im je što će bosanski Srbin Krstajić voditi Srbiju i još jedno šest ponosno je na Dalića Zlatka. Svog Livnjaka (a nije Omer) što će trenirati Hrvatsku.

Koliko ljudi cijeni onog što će voditi priprosti i smiješni Japan? Onog tvrdoglavog Vahu što mu ne pada na pamet trenirati BiH? Cijenilo ga je, no nakon izjave smanjit će se broj.

Taman i da je nula, činjenice su nemilosrdne. Četiri Bosanca i Hercegovca - samo Argentina ima više predstavnika - bit će selektori na Svjetskom prvenstvu. A naredni selektor BiH neće biti porijeklom iz ove lijepe zemlje, ali tragikomične države (zemlja i država potpuno su različiti pojmovi).

Hvala ti Jiri što si se rodio

Nije zemlja apsurda samo u ovome oslikana. Ovdje ne bi imali ništa bez "izvanjskosti" i to značajno ide u prilog Velikom Žutom. Edin Džeko kojem treba živom spomenik sagraditi bio bi obična ništica, puki premijerligaški rauber da ga onomad ne snimi ko - Jirži Plišek. Dva Samira na čelu Želje, Landžo i Ahmedbegović slavodobitno su klicali kad prodadoše kloca za 50.000 eura. Da ne bi stranca ne bi imali ništa. Bitnije ispade što se rodio Jiri, nego Edin. Nažalost, ali to je tako.

I u narednih 100 godina stranac će ovdje da vlada. Treba da vlada jer nemamo ni mozga, ni karaktera, ni ponosa, ni ničega. Imat ćemo uvijek sposobne ljude kojima će cilj biti da pobjegnu zanavijek i da nikad ne požele voditi BiH. I isto tako pametne koji će reputaciju stjecati vodeći BiH.

Robert Prosinečki je pojedinačno otjelotvorenje Jugoslavije više nego bilo ko i bilo šta, kao što je i BiH Jugoslavija u malom. Možda je idealan on da bude selektor BiH i niko protiv njega kao lika ne bi smio da ima išta (kada je već tako izabrano).

Plasirat ćemo se mi i na Evropsko prvenstvo, no sve što je prethodilo izboru selektora, papazjanijska umotavanja, strahobalno nepismeni sukobi po forumima... govore nam samo i isključivo jedno - nikad nećemo biti ništa drugo no Apsurdistan. Zemlja prokletstva u kojoj ljudi pjene prilikom svakih Općih, Opštinskih ili izbora za selektora, gdje je su opterećeni lokalizmima i gdje je moguće da se posvađaju dvije struje u Bilijar savezu...

A kad su već Latvija i Island zaigrali na Euru zaigrat će i Apsurdistan i tu će svijet stati. Hoće li se nešto poslije drastično promijeniti? Teško...