Mukotrpan rad u KSBiH se u potpunosti isplatio

Nakon velikog uspjeha juniora BiH

Mukotrpan rad u KSBiH se u potpunosti isplatio

Osvajanje Evropskog košarkaškog prvenstva za juniore divizija B i plasman u A-rang Evropskog šampionata jedan je od najvećih uspjeha naših mlađih nacionalnih selekcija u bh-sportu uopšte.  

Nenaviknuti na velike rezultate, ubijeđeni da nam sportsku radost tek ponekad kroje nadareni sportisti, koji su igrom slučaja izbjegli sve zamke u neshvatljivo užasnom i kompleksnom sportskom sistemu naše zemlje, u stalnoj smo opasnosti da pravilno ne sagledamo čitavu kompleksnost i veliki rad koji zaista stoji iza nekog uspješnog projekta.

 

A, iza plasmana juniora u diviziju A stoji jedan takav projekat. Fenomenalni projekat u radionici Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine.

 

Samo pet zaposlenih u KSBiH, kod Gruzije čak 17

 

Dizanje pehara za najbolje košarkaše šampionata u Sarajevu bio je jedan prelijepi momenat bh sporta. Ali, tom lijepom trenutku za Rikala, Buzu, Glogovca, Nurkića, Vrabca i ostalih prethodilo je hiljadu i hiljadu sati rudarskog posla u kancelariji BiH.

 

Prije nego pobrojimo čitav obiman i sistematičan rad naše košarkaške kancelarije moramo spomenuti podatak da je u savezu zaposleno pet sportskih radnika. Koliko je to dovoljno ili malo, za jedan ovakav uspjeh presude sami. Korisno je znati da je u košarkaškom savezu Gruzije stalno zaposleno 17 radnika, te da su njihovi juniori, to je još jedan interesantan podatak, na šampionat u Sarajevo doputovali čarter letom.

 

Pa ipak, i uz ovako mali broj zaposlenih i uz stručne saradnike napravljen je sistem koji nam sad donosi osmjeh na licu kad god pomislimo na budućnost naše košarke.

 

Ozbiljnost u ovom sazivu KSBiH mogla se nazirati već prije dvije godine kada je pokrenuta juniorska Liga 6. Već tad je bilo jasno kako mlađi naraštaji žele biti pod nadzorom i kontrolom. Liga 6 se već naredne godine, zbog loše financijske situacije u klubovima nije igrala već samo završni turniri. Od ove godine ponovo je u planu implementacija ovog sistema.

 

Jasno je da će novčana sredstva opet igrati veliku ulogu, ali zaista su za svaku pohvalu ova nastojanja.

 

Zaštićena godišta u našoj košarci daju rezultata

 

Sljedeći potez koji se kao kockica uklopio u mozaik uspjeha naše košarke, jeste zaštićeno godište sa kojim su svi timovi u našoj zemlji morali nastupati svih 40 minuta tokom utakmica. To je nudilo zagarantovanu minutažu svim igračima koji još nemaju 21 godinu.

 

Ni neuspjeh sa juniorskom Ligom 6, dakle zbog objektivnih razloga, nije obeshrabrio nastojanja da se omladinskoj košarci, ali i seniorskoj nastavi posvećivati pažnja.

 

Tako se kreće sa velikim brojem reprezentativnih akcija, a samo u zadnje dvije godine ih je bilo šest.

 

A-tim u Litvaniji, kvalifikacije za EP u Sloveniji, U-16 u Makedoniji 2011., U-16 u Rumuniji 2012., U-20 u Sarajevu 2011., i kao vrhunac U-18 ove godine u Sarajevu. Rikalo, Glogovac, braća Buza, Vrabac i ostali ulaze u trenažne reprezentativne procese i zaista je vrijedan podatak da pojedini, već do sada, u ove dvije godine imaju oko 50 nastupa u našim selekcijama.

 

Ovdje smo ubrajali i kampanje A-tima. Ne bez razloga. Uporedimo li nekadašnje periode kada su Teletović i društvo znali imati tek tri blijede provjere, sa novijim pripremama u kojima se u prosjeku u 10 utakmica brusi forma, onda je jasno kakav je kvalitativan i kvantitativan pomak napravljen.

 

Ostvareni kontakti sa preko 50 talenata u inostranstvu, testirano preko 300 kandidata za mlađe selekcije, veliki broj test utakmica

 

Odličan odabir stručnog osoblja koji će se brinuti za nastupe naših košarkaša, od Zeljkovića, preko Kisića i Bašovića (prošla godina), sve do Firića i Halimića, Nene Markovića, Redžića i Seleskovića, tu je sad i Petrović uz nevjerojatnu Novoselovu prisutnost, bili su garant stručnosti i rada.

 

A, kakav je rad to bio govori podatak da su selektori omladinskih timova, kroz veliki broj okupljanja, u protekle dvije godine testirali preko 300 mladih košarkaša iz čitave BiH.

 

U kancelariji saveza, koji je mukotrpno radio na ostvarenju svih ovih planova osigurano je blizu 60 prijateljskih susreta.

 

Ali, nije li A-tim samo u prošloj godini imao 11 pripremnih utakmica. Ove godine i Firić i Marković mogli su kroz 14 utakmica da osmisle taktike i da se bolje upoznaju sa igračima.

 

Putovanja na kojima su otkriveni talenti Emira Sulejmanovića i Jusufa Nurkića

 

Koliko je posla završeno, dovoljno govori ih to, da je ostvaren kontakt sa preko 50 igrača u inostranstvu. Na hiljade ih hiljade kilometara prijeđenog je puta da se pojedini igrači i upoznaju.

 

Tokom takvog jednog putovanja u Sloveniju kada su generalni sekretar Harun Mahmutović i selektor Petrović krenuli zbog razgovora sa Sulejmanovićem, otkriven je i velik talenat Nurkić.

 

Koliko je to novi kurs u savezu dovoljno govore i žalbe pojedinih saveza, kao što je finskog u slučaju Sulejmanovića i sve veća pažnja ostalih iz našeg regiona na nove poteze KSBiH.

 

Sve ovo je rezultiralo ovako velikim dosegom kao što je plasman u A diviziju juniora BiH.

 

Ženska košarka kao kolateralna šteta 

 

U KSBiH na lovorikama slave sačinjene od najnovijeg rezultata juniora zasigurno neće spavati. Ženska košarka, u ovom momentu kada su sredstva na minimumu najviše pati. Svjesni su toga i u našoj kancelariji. Juniorska liga se mora ponovo oformiti. Mora se pokušati "spustiti" kontrola talenata na uzrast od 14 godina. I, sve su to stvari kojih su svjesni svi u KSBiH.

 

Ovo sve do sad, kada još neznamo rezultat A-tima u kvalifikacijama za najvišu je ocjenu. Prepoznali su to i iz ostalih saveza i ovih dana tokom šampionata u Sarajevu stizale su svakodnevne pohvale.

 

Bilo bi nepošteno nespomenuti i sve one u BiH koji su sa ovim talentima mukotrpno radili. KK Sparse, koji imaju nevjerovatnu strpljivost u radu sa mladima. Mnoge škole košarke koje su bukvalno rasadnik talenata. Seju Bukvu koji već godinama organizuje jedan od kvalitetnijih juniorskih i kadetskih turnira u regionu. Seleskovića iz Tuzle, Markovićevog asistenta, koji je satima, danima i godinama individualno trenirao Nurkića prije odlaska u Sloveniju. Bašovića, koji u Bosni uporno zagovara igru sa mladima. KK Radivoje Korać iz Banja Luke, Širokobriježanje, koji svojom ozbiljnošću naprosto tjeraju da se njihov kvalitet proba stići. Trbića, Zeljkovića, Kisića, Sladojevića, Firića, Markovića, Halimića... Dug je spisak onih koji košarku bukvalno dižu iz pepela iz dana u dan.

 

Svi oni, uz mlade košarkaše, koji nisu pali niti onda kad su izgubili od Finske, nego su sutra u pravoj prekretnici šampionata protiv Crne Gore izašli još jači, zaslužni su za zlatna slova kojima se trenutno ispisuje istorija bh košarke.  

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.