Prijetnje za budžet grada
Svjetske studije pokazuju da ne postoji veza između udaljenosti kladionica od škola
Problem se ne rješava populističkim najavama izmjena zakona, već apsolutnom zabranom ulaska maloljetnika u objekte gdje se priređuju igre na sreću, što priređivači poštuju.
Problem maloljetničkog klađenja nigdje u svijetu nije riješen udaljenošću objekata legalnih priređivača igara na sreću od škola, već isključivo potpunom zabranom ulaska mlađima od 18 godina u ove poslovnice i uz strogu kontrolu.
Iako je kod nas zakonom sve regulisano, ponovo se pokreću populističke priče – takse za kladionice, izmjene zakona i uvođenje minimalne udaljenosti od 500 metara između obrazovnih ustanova i kladionica. Takve inicijative se nikada nisu dobro pokazale, što se vidjelo i na primjeru susjedne Srbije.
Ovakim potezom se ne bi riješio problem maloljetničkog kockanja, a grad Banjaluka bi mogao da se nađe u ozbiljnom problemu. Naime, planirani prihodi Grada od igara na sreću su oko 4,5 miliona maraka, pa bi time budžet Banjaluke bio značajno oštećen.
I ne samo to – grad bi mogao da se nađe u još većem problemu, jer su strana ulaganja zaštićena zakonom. U slučaju tužbi ulagača, Grad bi morao da plati oko 500 miliona maraka odštete u arbitraži pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova.
Mnogo je primjera i u susjednim zemljama da ovakve inicijative predstavljaju pokušaj prikupljanja jeftinih političkih poena, a da se priređivanje igara na sreću gura iz legalne u crnu zonu, jer se klađenje nastavlja na ilegalnim sajtovima.
Iz ALPIS-a podsjećaju da su prema članu 7. Pravilnika o primjeni standarda odgovornog priređivanja igara na sreću, priređivači dužni da spriječe ulazak maloljetnicima u objekte gdje se priređuju igre na sreću. Ovaj Pravilnik se poštuje u poslovnicama legalnih priređivača u kojima je ulazak mlađima od 18 godina zabranjen.
Uvođenje minimalne udaljenosti između kladionica i škola nigdje u svijetu nije riješilo problem maloljetničkog klađenja. Potvrđuje to i kanadska studija „Mapiranje rasprostranjenosti problematičnog kockanja i njegova povezanost sa pristupačnošću liječenja i blizine mjesta za kockanje“, koja nije našla vezu između postojanja objekata za klađenje u okolini od 500 metara od školske ustanove i klađenja maloljetnih lica u njima.
Ono čime bi nadležni organi morali ozbiljnije da se pozabave su ugostiteljski objekti u koje maloljetnici mogu da uđu kada žele, a nestručno osoblje ne provjerava godine igrača, niti su adekvatno opremljeni. Zakonodavac je odredio da je terminale za igre na sreću obavezno opremiti softverom i hardverom koji služi za čitanje podataka o starosnoj dobi iz lične karte igrača, ali to u se u ugostiteljskim objektima ne poštuje.
Sa druge strane, bez obzira na to koliko je objekat legalnih priređivača igara na sreću udaljen od škole, maloljetnici u njega ne mogu ući, a brojne rigorozne kontrole govore da se Pravilnik o odgovornom priređivanju poštuje.
PRIHODI OD NAKNADA ZA PRIREĐIVANJE I POREZA 124.171.150 KM
U slučaju zakonskih promjena, državna kasa bi mogla da bude na značajnom gubitku. Ukupan prihod od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i poreza na dobitak u Republici Srpskoj u 2023. godini iznosio je 124.171.150 KM, što je za 32 odsto više u odnosu na 2022. godinu.
BROJ ZAVISNIKA ZNATNO MANJI OD POPULISTIČKIH BROJKI
U javnosti se sve češće iznose tvrdnje o porastu broja zavisnika od igara na sreću u RS, koje se baziraju na potpuno neutemeljenim brojkama. Na primjeru Srbije se najbolje vidi kako mediji često stvaraju lažnu sliku, jer se govori o čak 300 puta većim brojkama! Na osnovu podataka nadležnih ustanova koje se bave ovom problematikom, u cijeloj Srbiji je trenutno oko 1.000 zavisnika, a ne više od 300.000 kao što se predstavlja.
