Marka Obradovića godinama čekaju u Premijer ligi: "Zvalo me najviše Sarajevo, ali i Željo, Velež..." · Intervju

Ponikao je u Zemunu, kao tinejdžer igrao u Partizanu, odatle se kao veliki talent zaputio u Belgiju potpisavši za Eupen. Poslije Belgije kupio je nepovratnu kartu za Bosnu i Hercegovinu, pa potpisao za Radnik. 

U Bijeljini je u nekoliko sezona stekao status legende kluba, osvojivši ujedno i historijski trofej Kupa za Semberce. Sjajne partije u Radniku Obradovića su ponovo poslale u bijeli svijet. Prvo je igrao za slavni Aktobe u Kazahstanu, u Rusiji za Enisey, u Bjelorusiji za Torpedo Zhodino, pa se opet vratio u Kazahstan potpisavši za Okzhetpes, da bi u zimu prošle godine odselio u Uzbekistan.

Igrao je u slavnom uzbekistanskom klubu Neftčiju do kraja godine, a u 17 prvenstvenih mečeva postigao je 12 golova, što mu je donijelo titulu najboljeg igrača uzbekistanske Pro lige. Istok je postao dom srbijanskog napadača, mada on voli reći za Radnik i Bijeljinu da je njegova druga kuća.

Dakle, u 30. godini Obradović je prošao mnogo toga, iza njega su stotine utakmica i pogodaka, ali nije ni blizu kraja. Ukoliko ga zdravlje posluži, još godinama će tresti mreže protivnika, a nije isključeno da to bude ponovo u BiH jer su ga kontaktirali neki naši timovi i još se nadaju pozitivnom odgovoru. 

Postoji čvrsta konekcija sa trenerom Slobode Mladenom Žižovićem, s kojim je igrao u Radniku u onom zlatnom dobu tima iz Bijeljine i upravo je Žižović bio taj koji je pokrenuo priču o Obradovićevom dolasku u Tuzlu, ali on kao slobodan igrač još uvijek nije donio konačnu odluku. Njegov telefon je užaren, poruke i pozivi neprestano dolaze, ali Marku treba određeno vremen da izvaga sve što mu se nudi i da izabere najbolje za sebe.

Svi smo imali nekako čudnu i tešku godinu iza sebe, naravno najviše zbog pandemije koronavirusa koja hara svijetom, ali bolji dani trebalo bi da su pred nama. Za početak, Marka smo upitali da nam kaže kako je proveo praznike.

"Praznike sam kao i svake godine proveo porodično. Kod kuće sam u Srbiji nakon što mi je istekao ugovor s Neftčijem, tako da sam određen period ovdje. Uglavnom sam praznike provodio kući jer sam igrao dosta na Istoku, a tamo je zbog hladnoće sezona trajala od početka proljeća do jeseni, pa bismo zimu imali mogućnost da provedemo s porodicama u svojim domovima".

Trenutno si slobodan igrač, nakon što si raskinuo ugovor s Neftčijem. Zašto si se razišao s klubom i jesi li bio zadovoljan tokom boravka u Uzbekistanu, a i općenito jesi li zadovoljan kako je tvoja karijera tekla posljednjih godina u inostranstvu?

"Da, istekao mi je ugovor, a bio sam najbolji strijelac lige. Napravio se ambiciozan projekat, nešto kao u Bosni poput Tuzla Cityja, klub jako bogat i velike tradicije. Pomogao sam im da se vrate u Superligu, imao sam i najbolju sezonu u karijeri, postigao sam 15 golova na 19 utakmica i dobio titulu za najboljeg igrača lige, ali sam otišao jer se ambicije nisu poklopile i još neke druge stvari. Moja karijera je tekla dobro, mada mislim, kao i svaki igrač, onako subjektivno, da sam mogao i puno više, ali zahvalan sam Bogu na svemu što je do sada bilo. Najvažnije je zdravlje, sve drugo će doći".

Da se malo osvrnemo na godine iza, bilo je raznih putovanja, od jednog do drugog kluba...

"U Kazahstanu prvih šest mjeseci nije išlo sve po planu. Doveden sam kao veliko pojačanje u veliki klub, ali situacija je bila loša, međutim uspjeli smo unatoč tome izboriti opstanak, a onda sam se povezivao sa Sarajevom, još kada je Husref Musemić bio trener. Da, bilo je priče i kao većina naših igrača, ako se ne snađeš u prvih šest mjeseci, onda se često povezuješ s povratkom i brzo te otpisuju. Kad si stranac napolju, od tebe se očekuje više nego od domaćih igrača. Igrao sam dosta dobro, ulazio sam s klupe što mi nije bilo svojstveno, ali borio sam se do kraja. No, mijenjao se trener, uprava, što zna da bude baš često u ovim istočnim zemljama, pa sam dobio slobodne papire. Otišao sam na probu u ruski klub, iako sam se povezivao sa Sarajevom i Slobodom koju je tada vodio Slavko Petrović kojeg mnogo cijenim i kod kojeg sam najbolje partije pružao. Poslije toga sam potpisao za klub u Rusiji. I tu se neke stvari jednostavno nisu namjestile iako sam u 2. ligi bio glavni igrač kluba. Kada smo ušli u Premijer ligu Rusije, došli su neki novi igrači, a ja ne volim da trpim klupu, volim da igram, zbog čega sam otišao u Bjelorusiju. Nakon toga sam otišao u Kazahstan, tu je bilo okej, no uhvatila nas je pandemija, dosta se nije igralo, smanjio se broj utakmica. No, tu sam kao i u Bjelorusiji bio standardan. Bio sam vodeći igrač, što se od mene i očekivalo. Prošle godine sam čekao i otvorila mi se prilika u Neftčiju. Otišao sam tamo i pomogao, ali ambicije se kasnije nisu poklopile".

Obradović je možda i rekorder ako bismo govorili o broju povezivanja sa premijerligaškim klubovima. Još dok je bio u Radniku, svaki prijelazni rok bio je meta nekog od timova iz BiH. Velikani poput Sarajeva, Željezničara, Borca, Zrinjskog i Slobode konstantno su ga htjeli u svojim redovima.

"Svaki prijelazni rok povezujem se sa klubovima iz BiH, ima kontakata, ali meni je uvijek prioritet bio inostranstvo".

Sada se aktivirala priča o transferu u Slobodu kod Mladena Žižovića?

"Čujem se sa Mladenom Žižovićem, on je moj bivši saigrač i uvijek smo imali dobru sadanju, dok smo bili još zajedno na terenu i ostalo je tako do dana današnjeg. Mladen mi se javio da vidi kakva je kod mene situacija, ali sam i njemu rekao da je inostranstvo prioritet, mada imponuje kada te neko hoće, pogotovo u BiH gdje sam ostavio dobar trag i što mi je drago, nisu me zaboravili. Sada sam u zrelim godinama i sigurno sam bolji igrač nego u onom periodu kada sam igrao za Radnik".

Koliko ti znači to što si imao priliku da igraš u nekoliko zemalja širom Evrope?

"Znači mi puno to što sam imao priliku da u karijeri igram u mnogim zemljama. Prošao sam i Istok i Zapad i Balkan. Svuda mi je lijepo, naučio sam jezike, stekao mnogo prijatelja i nosim lijepa iskustva. Ipak, najljepše mi je bilo u BiH. Cijela država je jako lijepa i ljudi su dragi, Najviše prijatelja imam u Bosni".

Da li mladi igrači iz Premijer lige i općenito s naših prostora treba da idu na Istok?

"Ne bih savjetovao mladim igračima da u ranoj fazi karijere idu na Istok jer je dosta razlike u odnosu na Zapad i jako je teško snaći se. Moraš da budeš iskusan, moraš malo da prođeš da bi otišao tamo. Po meni je 25-26 idealan period u životu da se ode u te istočne zemlje".

Koliko si pratio Premijer ligu i da li si upratio da je tvoj bivši klub Radnik na samom dnu...

"Naravno da pratim Premijer ligu, ali tužan sam što je Radnik na zadnjem mjestu. Mislim da će oni ostati u ligi, ja navijam za njih. Sigurno će napraviti dobru ekipu i uz Velibora Đurića, koji poznaje dobro ligu, mogu ostati".

Da li je Premijer liga BiH kvalitetnija danas nego u ono vrijeme kada si igrao za Radnik?

"Mislim da je ranije Premijer liga BiH bila kvalitetnija. Svake godine, kao i u svim drugim ligama, sve je manje mladih i kvalitetnih igrača, ali mislim da je po mom mišljenju kvalitet slabiji svake godine, ali to je i dalje kvalitetna liga. Vjerujte mi, jako je teško igrati u Bosni. Igra se tvrdo i upravo zbog toga sam nakon svega toga uspio lakše da se snađem u istočnim zemljama".

I Velež je nedavno kontaktirao Obradovića, prije toga Borac...

"Prošle zime je bilo priče sa Borcem, ali bio sam se već dogovorio sa Uzbekistanom. Dosta sam ranije bio u pričama sa Sarajevom, ali i sa Željom pogotovo kada je klub vodio Slavko Petrović. Njemu je tada trebao ovakav profil igrača i tačno je znao šta od mene da očekuje. Bio sam blizu svih klubova u BiH. Najviše puta sam pregovarao sa Sarajevom. Nekoliko puta i sa Borcem... Bio sam i u kontaktu sa Feđom Dudićem i sa Veležom. Dudića mnogo cijenim".

Dakle, još uvijek se čeka "pravi" klub.

"Planovi za budućnost? Najprije zdravlje, da smo svi živi i zdravi, da nađem onda neki angažman i da igram koliko mi zdravlje dozvoli. Imam nekoliko ponuda, pa ću odlučiti, ali najprije čekam neki novi angažman na Istok. U februaru počinju sezone, zato je nezgodno u zimskom prijelaznom roku, klubovima se žuri, ali ja želim razmotriti sve opcije i ne želim nikome dati lažno obećanje".

Hoćeš li na duže staze ostati u fudbalu?

"Mislim da ću uvijekl biti u fudbalu. Ne znam hoću li biti trener i čime ću se baviti, ali uvijek ću biti vezan za fudbal".