Bio je bolji od Pirla i Xavija, ali mu ponos nije dao da igra na Mundijalu i to na vrhuncu karijere

Andrea Pirlo, Xavi Hernandez i Xabi Alonso slove za najbolje organizatore igre u modernom fudbalu, ali dojam je kako je prije njih na istoj pozicji igrao još jedan bolji fudbaler.

Briljirao je 90-ih godina u dresu Reala i reprezentacije Argentine, ali mu ponos nije dozvolio da zaigra na Svjetskom prvenstvu i to kada je bio na vrhuncu karijere.

Riječ je o igraču koji je uvijek igrao podignute glave i s loptom ''zaljepljenom'' za lijevu nogu - legendarnom Fernandu Redondu (52).

Sa 18 godina je bio vođa Boca Juniorsa, sa 20 godina je dobio poziv da igra sa Gaučosima na Svjetskom prvenstvu, ali je to odbio kako bi nastavio studirati na Ekonomskom faklutetu.

Tada je zauvijek pokvario odnos sa Diegom Armandom Maradonom koji ga je počeo nazivati razmaženim derištem što će se najbolje vidjeti i osam godina kasnije.

Redondo je dobio poziv od Daniela Passarelle da zaigra na Mundijalu u Francuskoj. Passarella je bio poznat po ''diktatorskom režimu'' te se u reprezentaciji moralo igrati po njegovim pravilima.

Tadašnji selektor Gauočosa je tražio da se svi igrači ošišaju, da ne nose naušnice i da javno kažu da nisu homoseksualci što je dovelo do problema sa nekoliko igrača, među kojim je i Redondo.

"Passarella je imao posebnu ideju o disciplini. Tjerao me da se ošišam i zaista mi nije bilo jasno kakve to veze ima sa fudbalom. Rekao sam mu ne i nastavio sam to govoriti", rekao je sjajni veznjak svojevremeno.

Inače, Redondo je igrao na Svjetskom prvenstvu u SAD-u 1994. godine gdje je Argentina zaustavljena u osmini finala od Rumunije.

U klupskom fudbalu je bio briljantan. S Real Madridom je osvojio dvije Lige prvaka. Njegov dribling petom sa Old Trafforda iz 2000. godine je jedan od najljepših poteza u historiji fudbala. Tada je ponizo Berga i asitirao Raulu.

"Redondo kao da ima magnet u nogama. Vidjeti ga kako igra je čudesno", bile su riječi čuvenog Alexa Fergusona.

Nakon toga Real ga je protiv njegove volje prodao u Milan. Navijači Kraljeva su čak i protestvovali, ali uzalud. Eru u Rossonerima su obilježile brojne povrede koljena.

Prvak Evrope je bio i s Milanom 2003. godine kada je skupio ukupno 16 nastupa u svim takmičenija. Od fudbala se oprostio sa 35 godina poslije nove velike povrede koljena.

Posljednjih godina bio je angažovan kao ambasador španske La Lige u Južnoj Americi, dok se povezivao i sa preuzimanjem ekipe Talleres de Cordoba što se na kraju nije desilo.