Legendarni fudbaler Željezničara prisjetio se starih dana

Bila je to utakmica koja se i dan-danas prepričava, ne samo u Sarajevu, nego i u drugim državama koje su sačinjavale bivšu Jugoslaviju. Jedan od aktera iste bio je Edin Ćurić, koji je dres Željezničara nosio do početka devedesetih kada je potom otišao u španski Las Palmas. 

Iako danas živi daleko od Sarajeva, Ćurić i dalje pomno prati dešavanja u bh. fudbalu i nedavno je u društvu Baždarevića i Šabanadžovića iz VIP lože stadiona Grbavice posmatrao meč između Željezničara i Radnika.

"Iako je prošlo godina i godina, o utakmici protiv Videotona i danas stalno pričam. Da se nije desilo što se desilo, vjerovatno se o tome ne bi toliko ni govorilo. I danas ostaje žal što nismo prošli u finale, ali javnosti je malo poznato da smo mi tada bili znatno oslabljeni. Tri dana prije smo igrali tešku utakmicu sa Crvenom zvezdom nakon koje smo išli u karantin da se pokušamo fizički oporaviti. Bio je veliki pritisak. Ostala mi je u sjećanju velika šansa koju sam imao, ne samo ja već i ostali saigrači, ali jednostavno lopta nije htjela u gol. U klubu su bili prepoznali da smo dali sve od sebe i na kraju smo dobili veliku premiju. Ispalo je kao da smo pobijedili. To nam je bila satisfakcija za ostvareni uspjeh", prisjetio se Ćurić na početku razgovora.

Ćurićeva fudbalska priča je počela upravo na Grbavici. Još kao klinac je dobio priliku u prvom timu. 

"Moji fudbalski počeci su vezani za Grbavicu. Kada sam imao šest godina preselio sam se u naselje Hrasno, u blizini stadiona, tako da sam vrlo brzo počeo da treniram u Željezničaru. U mojoj generaciji bili su veliki igrači poput Baždarevića, Čapljića... I ja sam, kao i oni, dobio priliku da zaigram za prvi tim Željezničara i u to vrijeme nositi dres takvog kluba je predstavljalo veliku čast."

Pored Željezničara u svojoj karijeri Ćurić je imao priliku još igrati u Španiji i Portugalu. 

"Igračima je u moje vrijeme bilo mnogo teže napraviti veliku karijeru, jer se nije moglo kao i danas otići rano u inostranstvo. Statistika pokazuje da sam kao igrač bio veoma produktivan za klub, jer odigrati preko 300 utakmica i zabiti 61 prvenstveni gol nije mala stvar. Igrao sam na takvoj poziciji gdje sam više bio u prilici da asistencijama pomažem igračima, nego da ja zabijam golove. Danas kada se osvrnem na karijeru i pitam se da li je moglo više, sigurno da jeste. Da napravim nešto više u inostranstvu spriječile su me pehovi i povrede, ali šta je, tu je. Sudbina je tako htjela i to treba prihvatiti." 

Prisjetio se tokom razgovora Ćurić i saradnje sa Ivicom Osimom. 

"Igrati za Željezničar u to vrijeme je bilo neprocjenjivo. Svim igračima je mnogo značilo što je trener bio čovjek kao što je Ivica Osim i kada dolaziš na trening i vidiš njega na terenu da te čeka, jednostavno dobiješ motiv da radiš i treniraš. Ne znam da li bi ti tako bilo da nas je vodio neko drugi." 

Kod Osima je, kako je rekao, cijenio što mu je davao slobodu u igri. 

"Zvuči nekad prepotentno i arogantno kada čovjek priča o sebi, ali danas je malo veznjaka koji mogu zabiti 10 do 15 golova po sezoni. A meni je to polazilo za rukom. Osim je u meni vidio kreativnog igrača, dao i mi je slobodu i povjerenje na terenu i čak sam kao debitant izdvodio prekide. Sve to, naravno, ne bih mogao da nisam imao iza sebe igrače poput Baždarevića, Odovića, Škore... Za razliku od njih, ja sam bio manje omiljen kod publike. Publika je uvijek željela igrače koji izgaraju na terenu, dok sam ja bio više onaj koji se fokusirao na tehniku i taktiku." 

Ćurić za sebe kaže da je bio igrač koji je bio spona između onih domaćih i onih koji su dolazili sa strane. 

"Sa svima sam se družio jednako u Željezničaru. Ja sam onako bio spona igrača koji su ponikli na Grbavici i koji su dolazili sa strane. Nisam nikada pravio razliku. Normalno je da sam imao svoje puteve, da sam volio ići u određene diskoteke i slušati rock muziku, ali u principu sam uvijek bio spreman za društvo. I danas sam sa svima njima u dobrim odnosima, posebno sa Alibašićem, Čapljićem, Samardžijom, Šabanadžovićem, Baždarevićem..."

Period proveden u Željezničaru pamti po brojnim anegdotama. Jednu je izdvojio. 

"Kada bih pričao samo o Nikoli Nikiću, trebala bi cijela noć. Bilo je to baš zanimljivo vrijeme. Sjećam se da smo nakon pobjede nad Dinamom iz Minska ostali dan i noć u Moskvi čekajući avion, a za to vrijeme smo Škoro, Baždarević i ja kupili hokejašku opremu, palice, kacige i sve što je potrebno. U određenom momentu smo odlučili da kod Crvenog trga malo se zabavimo i svu tu opremu smo iskoristili da usred Moskve igramo hokeja. I danas imam fotografiju kada smo po povratku kući s tom opremom izašli iz aviona." 

Nakon okončanja fudbalske karijere Ćurić se posvetio trenerskom poslu. 

"Posljednji angažman imao sam u Saudijskoj Arabiji, gdje sam radio kao pomoćnik Dariju Kaleziću. On je također iz BiH, igrao je nekada za Velež. Sada kada sam slobodan dogovorio sam se s jednim niželigašem iz Holandije da budem trener od sljedeće sezone, s tim da imam opciju da uvijek mogu otići ako mi se ukaže ponovo prilika za veći izazov."

Ne isključuje Ćurić mogućnost da u budućnosti dođe do nove saradnje sa Kalezićem.

"Mi smo dobri prijatelji. Udaljeni smo u Holandiji oko deset kilometara jedan od drugog. Uvijek je otvorena opcija da ponovo sarađujemo, a šta će vrijeme donijeti, vidjet ćemo. On je baš jučer bio u Sarajevu i vidjeli smo se." 

Na kraju razgovora osvrnuo se Ćurić i na bh. fudbal. Za sadašnji sistem takmičenja ima samo riječi hvale. 

"Novi sistem takmičenja je zaista donio promjene. Borba za šampiona je dosta interesantna i do samog kraja će biti uzbudljivo, što, recimo, nije slučaj sa Ligom za opstanak. Baš sam sa Amarom Osimom razgovarao o tome da postoje klubovi koji igraju doslovno za ništa. Sve u svemu, bolje je nego prije i drago mi je da napreduje fudbal u BiH. O tome ko će biti šampion, teško je govoriti, jer je fudbal nepredvidiv i nikada ne znate šta može donijeti."