Zukanović otkrio tajnu uspjeha, pa poručio: "Sada idem na drugi posao"

Premda je jedan od najkarakternijih naših igrača, a to je najbolje pokazao onda kada je neopravdano ispao sa spiska putnika za Svjetsko prvenstvo, pri čemu mu je načinjena neporavljiva šteta, uvijek je bilo onih koji su dovodili u pitanje njegov kvalitet.

Danas Ervin Zukanović predstavlja neizostavni stub odbrane jedne nove reprezentacije koju karakteriše sve ono što je malo koju našu prethodnu selekciju krasilo. Ervin je prije bio samo jedno od mogućih rješenja, a dospio je do nivoa gdje saigrači imaju neupitno povjerenje u njega i našu odbranu. I sve to za nekoliko utakmica. Pokazatelj da se pod određenim okolnostima može biti bolji nego što su mnogi smatrali...

Iskreno, prema ocjeni autora ovoga teksta, mnogih bh. navijača i simpatizera, ali najbitnije i prema objektivnim faktima iznio si ponajveći teret i bio jedan od naših najboljih igrača od septembra.

"Kad su rezultati dobri i igrači se osjećaju dobro. Ako nema rezultata ni igrač ne može biti zadovoljan, koliko god njegove performanse bile dobre. Apsolutnom ocjenom moram biti zadovoljan jer smo napravili dobar posao i kroz Ligu nacija i kroz ove prijateljske utakmice koje smo odigrali, a posljednja tri mjeseca mogu slobodno reći i da sam svojom igrom prezadovoljan."

Ervin je otkrio tajnu uspjeha, kako kolektivnog tako i zadnje linije. Čini se da nikada nismo imali kompaktniju i čvršću odbranu. Premda smo u pojedinim situacijama imali mnogo sreće, to ne smije pokvariti dojam. A dojam je da je ono što mogu "pokupiti" naši stoperi oni to i učine. Nema besmislenih prolijetanja, nema nesporazuma i pacerskih grešaka.

"Ključ je u odličnoj komunikaciji koju imamo. Sve je do komunikacije, posebno kada je odbrana u pitanju. Neophodno je da se u svakom momentu sve zna i gdje ko treba da bude pozicioniran. A sada to što smo Toni i ja se nekako pronašli, to je tako ispalo. Ispostavilo se da se odlično slažemo, odgovaramo jedn drugome prema načinu igre i bilo je samo potrebno vrijeme da dođemo na ovaj nivo.

Mislim, svugdje je tako, a u sportu posebno, potrebno je da igrači što više provedu vremena jedni s drugima, dok se naviknu jedni na druge i vremenom i uigranošću jednostavno mora dovesti to do nekog rezultata i kvaliteta. Bez ikakve zadrške, da se ne lažemo, nikada nismo imali tako nešto u odbrani, u prijašnjim selekcijama, jer nije bilo kontinuiteta. Nekako nikad se nije desilo da se pronađe jedan stoperski par koji bi igrao konstantnije", govori Zukanović i nastavlja:

"Sada se svi nekako više međusobno uvažavamo i osjetimo. S Tonijem se nadopunjavam odlično i jedni druge jako dobro zatvaramo. Nadam se da ćemo igrati tako i u budućnosti. Bar se ja nadam da možemo nastaviti u istom ritmu."

Iako Ervin ne voli upoređivati selektore, šta je to ono što Roberta Prosinečkog najviše krasi? Šta ga izdvaja od prethodnih selektora jer očito sada imamo nešto što prije nismo imali?

"Sada zaista imamo to zajedništvo, igramo jedni za druge. Selekor je kod nas izazvao to svojim iskrenim pristupom. On je blizak sa igračima, a dobar je kao ličnost i to je njegova najznačajnija odrednica. Kada pogledaš čovjeka, a kad znaš šta je sve napravio u karijeri i kakva je veličina moraš osjetiti strahopoštovanje, ali onda osjetiš da nas sve respektuje i to je jedna dobitna kombinacija. Igrači njega cijene, ali i on igrače. Postoji obostrani respekt koji je lako uočljiv. Kao trener od nas samo traži da damo svoj maksimum, a mislim da se istakao i po tome što je pokazao koliko vjeruje u nas. Mnogo više imamo samopouzdanja zbog tog njegovog pristupa."

Budući da nije prestandardan u svoj Genoi (odigrao ove sezone šest utakmica u Seriji A, tri počeo, tri ušao s klupe), kako se Ervin osjeća kada odigra vrhunski za reprezentaciju, a mora nazad?

"Ma ne gledam ja to tako. Ja sam profesionalac, odradio sam jedan posao, sada se vraćam na drugi. Tako razmišljam. I uopće ne želim da pričam o klupskim stvarima i onome vezano za to kada sam na okupljanju reprezentacije. Kada sam ovdje fokusiran sam sto posto na reprezentaciju, kada se vratim u klub razmišljam o klubu i želim da dadnem najbolje od sebe..."

Dobro, ali evo i ti i recimo Haris Duljević pokazali ste da ništa ne znači biti ili ne biti standardan u svome klubu?

"Biti standardan u klubu znači nešto zbog ritma i fizike. Da si fizički spreman prije svega. Ako igraš znači da si na top nivou sa snagom i lakše izdržavaš napore. Ne vjerujem ja da neko može zaboraviti igrati lopte nakon mjesec ili pola godine. Bitno je samo da održavaš formu. Ja ne namjeravam pričati kako sam dobar i koliko gdje igram, statistika govori o meni i rezultati koje smo postigli", priča i poentira za kraj:

"To što Duljević ili drugi igrači koji nisu standardni u svojim klubovima u reprezentaciji igraju jako dobro, pokazuje da se oni ovdje daju 100 posto. Da su ipak spremni i da dobro rade. Igrati za reprezentaciju i za klub nije isto..."

Ervin Zukanović i Toni Šunjić nakon dugo godina vratili su vjeru u kompaktnost i da ne zavisimo hoćemo li imati Emira Spahića. Možda će se desiti da odbrana nekada i popusti, ali ovo kako ona sad izgleda djeluje baš impresivno.