Merima Tanović: Podcjenjivanja i zlih komentara je bilo, na sreću sve ih je manje i manje · Intervju

No Merimina povezanost uz nogomet ne tiče se samo aktivnog igranja. Merima je ujedno i nogometni sudac i to jako dobar i ovu lijepu djevojku možete vidjeti kako maše zastavicom na terenima muške seniorske kantonalne lige, te ženske Prve i Druge lige i Premijer lige kadetkinja. Zasada tamo a u budućnosti ćemo je sigurno vidjeti i u Premijer ligi jer je Merima prije svega jedna jako ambiciozna i vrijedna djevojka u čijem vokabularu ne postoji riječ "nemoguće".

Za SportSport.ba Merima je otkrila otkud ovolika ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, susreće li se s podcjenjivanjem obzirom da je djevojka u sportu koji je "isključivo muška stvar" te još ponešto. Naravno da nas je prvo od svega zanimalo otkud uopće u nogometu i kako se rodila ta ljubav?

"Ljubav prema nogometu se javila vrlo rano još u djetinjstvu" - otpočela je Tanović i dodala: -  Tada sam često igrala "lopte" sa prijateljima na ulici. Možda je to tada bilo čudno, ali danas predstavlja sasvim normalnu pojavu kako u svijetu, tako evo i kod nas u Bosni i Hercegovini. Sve više djevojčica danas bira nogomet kao svoj prvi izbor što mi je izuzetno drago. Ne treba to više gledati kao neku veliku senzaciju već kao sasvim normalnu stvar". - kaže Merima.

Standardna si prvotimka Neretve iz Metkovića, tima koji je član Prve hrvatske ženske nogometne lige, a sutkinja si u Prvoj ligi Federacije. Otkud u sudijskoj odori?

"Na nagovor nekoliko prijatelja, danas već kolega, počela sam razmišljati o sudijskom pozivu. Motivacijski faktor je definitivno bila činjenica da na području našeg kantona do tada nije bila niti jedna djevojka sutkinja (2015/16 god.). S obzirom da sam prije 10-12 godina bila jedina djevojka koja igra nogomet u gradu s dječacima, pitala sam se zašto ne bi postala i prva nogometna sutkinja? Odluku nije bilo teško donijeti". - kroz osmijeh govori ova svestrana djevojka.

Obzirom da si aktivna i kao igračica i kao sutkinja, gdje su veće ambicije?

"Moje ambicije kako kao igračice, tako i sutkinje svakako ovise o fakultetskim obavezama koje predstavljaju moj prioritet, ali ako već moram birati jedno onda je to definitivno suđenje. Želja mi je postati međunarodna sutkinja te suditi neko od velikih takmičenja na europskoj sceni. Svjesna sam da je mnogo truda, rada i odricanja ispred mene, ali vjerujem da ću jednog dana uz Božiju pomoć to uspjeti i ostvariti".

Jesi li se, obzirom da si djevojka, susretala s podcjenjivanjem, nepovjerenjem ili čak šovinizmom?

"Nažalost da. Kod nas i na Balkanu općenito je još uvijek prisutna ta stigma da se svi poslovi, uloge ili zanimanja dijele na muška i ženska što je za mene potpuno neshvatljivo. U početku je bilo znatno više takvih komentara, ali ih danas na svu sreću ima sve manje, a i kada se pojave ne ostavljaju nikakav negativan učinak na mene, dapače iz svega toga izvučem motiv koji me još jače gura prema svom cilju."

Treći tvoj poziv je logopedija koju studiraš, što te čini najsretnijom od svega i što misliš da će biti tvoj konačni životni izbor?

"Logopedija i nogomet su zasigurno moje dvije najveće ljubavi. Trenutno sam student prve godine diplomskog studija logopedije te je to svakako poziv kojim se želim baviti cijeli svoj život. S druge strane, nogomet je jednostavno nešto što se ne može tek tako ostaviti, posebno ne nakon aktivnog igranja već jednu deceniju. Želja mi je ostati što je duže moguće na zelenom terenu, ako već ne kao igračica onda kao sutkinja."

Reci nam, pošto si i igračica i sutkinja, kad igraš za svoju Neretvu, prigovaraš li kad sucima?

"Dok nisam sudila, znalo se desiti da nešto komentarišem ili "uzmem" neko ubacivanje sa strane, ili prekršaj (kao i većina igrača što uvijek pokuša) haha. U trenutku kada sam počela suditi to ponašanje se promjenilo u potpunosti te je definitivno nešto što prezirem. Nerijetko se  sada zna desiti da opominjem i svoje suigračice ako se za nešto bune ili protestuju kod suca. Vječito su prisutne rasprave u svlačionici je li bio offside, kazneni udarac i slično ali to je sastavni dio nogometa." 

Reci nam nešto o sebi za kraj?

"Ono što danas možda ne zna mnogo osoba je da sam prije nogometa trenirala judo od svoje pete godine u JK "Mostar" te sam imala zapažene rezultate. Zbog reprezentativnih obaveza u nogometu bila sam primorana birati jedan sport i na kraju je to ipak bio nogomet. Nosilac sam smeđeg pojasa te mi je ostala neostvarena želja da postanem majstor judo-a. Pored toga, veliki sam zaljubljenik u knjige i putovanja te svako svoje slobodno vrijeme i odmore najviše posvećujem tome."

Merima je nedavno imala prigodu suditi i najjačim timovima Premijer lige poput Sarajeva, Zrinjskog i Želje. Sudila je utakmice Velež - Sarajevo, Zrinjski - Igman u Mostaru te Željezničar - Olimpik igranu u Međugorju. Kaže da je dobila puno komplimenata za svoje izvedbe od Bake Sliškovića i Amara Osima, te da su joj te utakmice bile nezaboravno iskustvo i velika motivacija za daljnji napredak u suđenju. Stvarno lijepa sportska priča iz Mostara, priča o djevojci kojoj je nogomet najveća životna ljubav. Dobro i logopedija, ali nogomet je zasigurno na prvom mjestu. Ne sumnjamo da će jednoga dana uz sve obaveze oko nogometa postati i sjajan logoped!