Hronična boljka: Raspad sistema nakon primljenog gola

Ne možemo biti sigurni koji je pravi uzrok tome što naši protivnici u posljednje vrijeme redovno imaju završnu riječ na svakoj utakmici, odnosno zašto se naša reprezentacija još od Žiline nije uspjela izdići i slaviti nakon što prva primi gol. Potpuni rezultatski preokreti nisu toliko česti, ali se u fudbalu svakodnevno dešava da ekipa gubi pa na kraju izvuče makar jedan bod. Nažalost, našoj reprezentaciji ni to ne polazi za rukom...

Vodstvo lako prokockamo, a svaki put kada gubimo - izgubimo!

Krenimo od Svjetskog prvenstva, kojeg smo otvorili autogolom Seada Kolašinca protiv velike i moćne Argentine. Gaučosi su povisili na 2:0, ali je Ibišević našoj reprezentaciji donio častan poraz. Na Maracani nas je unazadilo nekoliko faktora kao što su trema, prevelika impresioniranost protivnikom ali i nesvakidašnji maler, ali se u sljedećoj utakmici protiv Nigerije moglo i moralo izvući više. Iako smo gol primili u relativno ranoj 29. minuti susreta, ni ovaj put nismo uspjeli odgovoriti do kraja. Istina, nije bilo ni sreće, ali to nije preveliko opravdanje za poraz i najveće razočarenje u Papetovoj eri.

Taj negativan trend prenio se i na aktuelne kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, gdje je i konačno došlo do izražaja koliku muku muče naši reprezentativci kada protivnik pokaže zube. Protiv Kipra smo vodili sa 1:0, a onda su gosti izjednačili. Igrajući 'igru bez igre', naši momci bili su nemoćni i sve nam se to obilo o glavu novim pogotkom u našoj mreži. Kipar je pokazao da zna igrati fudbal, ali smo ipak mogli sačuvati bod. Nismo, jer je Miralem Pjanić promašio jedanaesterac u sudijskoj nadoknadi.

Belgiju smo, također u Zenici, vodili sa 1:0 a potom primili nesretan gol nakon kojeg nismo uspjeli vratiti prednost na svoju stranu. Belgija je na Bilinom Polju imala posljednju riječ na utakmici i kući je odnijela po njih zadovoljavajući bod.

Šta tek reći za debakl u Haifi? Nevjerovatno je kako je pad u igri naših momaka u ovom susretu bio vidljiv golim okom. Nakon sasvim solidne partije u prvih tridesetak minuta, primljeni gol je ponovo doveo do pravog raspada sistema. Ovaj put ne samo da nismo uspjeli izjednačiti i odgovoriti protivniku istom mjerom, već smo do kraja doživjeli i pravu blamažu. Blijeda i nezainteresovana partija naših igrača koji su greškom bivšeg selektora na terenu izgledali 'kao muhe bez glave' ostat će crnim slovima upisana u historiju reprezentativnog fudbala. Bilo, ne ponovilo se.

Žilina svježi pozitivan primjer, ostali preokreti dešavali se davno

Reprezentacija Bosne i Hercegovine je posljednji put nakon preokreta slavila 9.10.2013. godine protiv Slovačke, kada nas je s(p)retni Hajrovićev projektil lansirao ka Braziliu. Prije toga, preokretali smo protiv Latvije 2012. i Rumunije 2011. u Zenici, kada smo nakon 0:1 došli do 4:1 odnosno 2:1.

U svim ostalim kvalifikacionim utakmicama od tada do danas, naša reprezentacija nikada nije uspjela doći ni do boda nakon što prva primi gol. Prijateljske utakmice ne treba ni spominjati. Sjetimo se samo Egipta, Argentine, Meksika, SAD-a... Ranije smo u nekim prijateljskim utakmicama pod Papetovom palicom znali preokretati, a radili smo to protiv Gane (0:1 pa 2:1) i u Bratislavi (0:1, 3:2). To bi, otprilike, bilo to što se sretnih završetaka tiče.

Podhitno poraditi na psihološkom planu

Novom selektoru će jedan od primarnih zadataka biti vraćanje pobjedničkog i borbenog mentaliteta među reprezentativce. Neophodno će biti poraditi na psihološkom planu, jer ovakve stvari definitivno ne mogu biti slučajnost. Pred našom reprezentacijom je izuzetno težak zadatak ako se želimo plasirati na Euro, ali odustati se ne smije. Psihička barijera u glavi se mora slomiti i shvatiti da se utakmica igra do kraja, te da se i mi nešto pitamo čak i onda kada gubimo. Ne mora i u budućnosti svaki protivnikov gol u našoj mreži značiti pomirenje sa pobjedom, pa i remijem.