"Karijera je kratka, ne presuđuju uvijek sportski motivi"

Sada kada je sve završeno nekadašnji bh. reprezentativac ne skriva da je imao predrasude prema Bahreinu. Putem interneta je konstantno prikupljao podatke o ovoj zemlji, pa je ubrzo shvatio da je sve vrijeme imao pogrešnu predstavu o otočnoj državi smještenoj na jugozapadu Azije.

"Kada sam čuo da postoji mogućnost da dođem u Bahrein, puno sam se raspitivao o toj zemlji. Sada kada sam došao mogu reći da je Bahrein potpuno drugačiji od ostalih arapskih zemalja. Naprimjer, ovdje nepokrivene žene mogu normalno hodati. Dosta stvari me ovdje oduševilo, poput pristupa i ljubaznosti, dok me iznenadilo koliko ovdje ljudi čekaju zadnji tren da se nešto učini. Uvijek ih čekaš za nešto, jednostavno takav je mentalitet. Slično kao i kod nas", govori Alispahić kroz smijeh na početku razgovora za SportSport.ba.

Alispahić je u Al-Ahli stigao kao zvučno pojačanje. Za razliku od prethodnih klubova za koje je igrao, ovdje ga nije dočekala euforija. 

"Ma, kakvi. Ovdje nije bilo dočeka navijača, niti neke euforije. Trener je ranije prikupljao informacije o meni i kada je sve analizirao, želio je po svaku cijenu da dođem. To je presudilo da u konačnici prihvatim ponudu", kaže Alispahić.

Period prilagodbe za Alispahića neće biti nimalo lagan, budući da u klubu ne igra niti jedan igrač s naših prostora. 

"Ovo mi je prvi put da odem negdje daleko i otežano će mi biti, definitivno. Teško će biti jer nema igrača s našeg govornog područja, ali šta je, tu je. Došao sam da nešto napravim i skoncentrisat ću se isključivo na fudbal." 

Kroz karijeru Alispahić je zarađivao prilično dobro, ali svjestan je da karijera jednog fudbalera kratko traje i da mora misliti na budućnost.

"Vidite, ja imam 29 godina i normalno je da želim do kraja karijere pokušati nešto napraviti. Cilj mi je da se što duže zadržim u Bahreinu. Karijera je kratka i nikada ne znate šta vam život može donijeti, tako da ne skrivam da su uz sportske presudili i finansijski motivi. Kroz karijeru sam imao priliku da nosim dresove najvećih hrvatskih klubova, ali kada prođe to sve, ne pita te niko gdje si igrao već jesi li zaradio", iskren je Alispahić. 

Svojevremeno kao reprezentativac BiH ovaj Bugojanac je mnogo obećavao. Očekivalo se da će napraviti karijeru srazmjernu svom talentu, međutim...

"Kada vratim film, stvari su se mogle i bolje odvijati. Imao sam pehova sa povredama i to me dosta usporilo. Nakon što sam napustio Rijeku došao sam u Sarajevo s ciljem da ponovo oživim karijeru i zaigram kao nekad, a na kraju sam se dodatno unazadio. Pratile su me konstantno povrede, ali nisam se žalio nikada preko novina i mnogi navijači nisu ni znali za moje probleme. Sarajevo će, bez obzira na sve, ostati lijepa priča u karijeri jer smo bili osvojili titulu." 

Kao i u svakom životu, i kod Alispahića postoje trenuci koje će vječno pamtiti. 

"Meni se nastupom protiv Reala na Santiago Bernabeu ispunila velika želja. To je, uostalom, san svakog fudbalera. Moram priznati da sam tada želio da uzmem sebi uspomenu, tačnije dres od Mesuta Ozila, ali on je već bio rezervisan", našalio se Alispahić i potom dodao:

"Postoje također i trenuci koje bih najradije zaboravio. Dešavale su se ružne stvari, ali ne bih sada izdvajao nešto da se ne bi neko uvrijedio i slično." 

Svoju fudbalsku priču Alispahić je započeo u Iskri. Bugojanski klub je danas na niskim granama i već godinama tavori u nižim ligama. 

"Općenito je sport u Bugojnu zamro. Ne postoji ni želja ni volja da se nešto pokrene, iako je Iskra veliko ime u našoj zemlji. Ljudi koji trebaju da se brinu o tome nemaju želju da nešto naprave i žao mi je gledati Iskru u situaciji kakvoj je danas. Ne preostaje ništa drugo nego nadati se boljim danima", riječi su Alispahića na kraju razgovora za SportSport.ba