Ko je zapravo Florentino Perez? Imperija zla najvećeg fudbalskog moćnika

Koliko je moćan Perez dovoljno se vratiti godinu nazad. Prvi je izašao u javnost sa kreiranjem Superlige te se tako javno suprostavio UEFA-i i Aleksandru Čeferinu koji nisu mogli ništa uraditi niti Realu niti Perezu.

Stari lisac je postao omražen u svijetu fudbala, pogotovo kod fudbalskih romantičara i onih koji vjeruju u fudbal kao sport, a ne kao biznis. Međutim, dojam je da se uopšte nije promijenio i da ga nije previše pogodilo mišljenje javnosti.

Perezov Real je osvojio Ligu prvaka i može se reći da je 75-godišnji tajkun došao na svoje. U lice se nasmijao Čeferinu i svima onima koju se ga ocrnili i tražili njegovo izbacivanje iz fudbala.

Ovo mu je drugi mandat kao prvom čovjeku Reala i znatno je uspješniji nego prvi. Ukupno je stigao do šeste titule prvaka Evrope. Paralelno sa fudbalskom odlične rezultate je bilježila i košarkaška sekcija kloba sa dvije osvojene Eurolige.

Perez nije navikao da gubi, a vrlo često bi vlada bila ta koja bi ublažila njegov pad što dovoljno govori o njegovoj povezanosti sa političkom elitom u Španiji.

Milijarder je postao zahvaljujući svojoj građevinskoj firmi pod nazivom ACS koja se u početku bavila isključivo niskogradnjom. Osnovao ju je 1997. godine uz pomoć porodica Albertost i March koje su bile bliske sa frankističkom diktaturom. Porodica March je čak i finansirala državni udar kojeg je 1936. godine izveo general Franco.

Ogromna korist

Firma je osnovana godinu nakon što je ultradesničarki političar Jose Maria Aznar izabran za premijera i to baš kada je dozvolio privatizaciju, širenje domaćih tržišta kapitala, oblikovanje novog pokretača rasta za ekonomiju zasnovano na finansijama i građevinarstvu.

Na taj način on je slijedio dvije strategije. S jedne strane bi omogućio individualni prosperitet, a s druge strane bi otvorio vrata građevinskim konglomeratima da imaju pristup javnim resursima, tačnije kreditirala bi ih država.

Tako je npr. Perezova firma dobila većinu projekata od javnih radova kao što su izgradnja aerodoma, autoputeva, mreže željeznica za brze vozove itd. Sve to je finansirala banka Caja Banking kojom je upravljao Miguel Biels, Aznarov čovjek od povjerenja. Neke informacije govore čak da je i ta banka dala kredit Realu u iznosu od 76 miliona eura kako bi se djelimično finansirao transfer Cristiana Ronalda 2009. godine.

ACS-ov odjel za usluge dobio je mogućnost da vodi javne vrtiće, službe za čišćenje i ugostiteljstvo u bolnicama, skloništa za beskućnike i žene, usluge čišćenja ulica i odvoza smeća, centre za osobe sa invaliditetom, staračke domove, kao i da zapošljava hiljade njegovatelja u upravljanju opštinskim službama pomoći u kući i to u gradovima poput Madrida i Barcelone.

Kada je 2003. godine počela posljednja godina Aznarovog mandata ACS je prednjačio na svim poljima u odnosu na konkurenciju. To je Perezu omogućilo da od Real Madrida napravi centar moći i stvori veliki utjecaj ne samo u Španiji već i u svijetu.

U teoriji, Real je klub pod kontrolom navijača, u vlasništvu više od 80.000 društava (partnera), ali klauzula u kojoj se navodi da svaki kandidat za predsjednika mora položiti garanciju u ukupnom iznosu od 15 posto klupskog budžeta, omogućila je Perezu da dominira klubom u posljednje dvije decenije.

Ponekad je teško razlikovati njegove lične poslovne interese od interesa kluba. Kao što su istraživali brojni novinari i ekonomisti, čini se da je brend Real Madrida igrao važnu ulogu u osiguravanju ugovora u inostranstvu za ACS – sa velikim međunarodnim ugovorima, kao što je bio slučaj kada su klub stizali Kolumbijac James Rodríguez, meksički napadač Javier Hernández i kostarikanski golman Keylor Navas. Tada su dogovoreni ugovori s Perezovom kompanijom u vidu građevinskih poslova vrijedni stotinama miliona dolara i finansirale su ih vlade zemalja iz kojih dolaze igrači.

Najveća prevara

Ipak, vjerovatno najkontroverzniji dogovor u koji je Perez bio uključen kao predsjednik bila je prodaja terena za trening Real Madrida kao mjesta za novu gradsku finansijsku četvrt 2001. To je bio scenarij na kojem su svi pobijedili: on se riješio klupskih 500 miliona eura duga, dok je ACS, zauzvrat, dobio svoj dio ogromnih građevinskih ugovora za projekat.

Tada je iskoristio svoje političke veze i bilo mu je potrebno svega nekoliko mjeseci da se nađe u "win-win" situaciji. Tada je sebi osigurao ogroman finansijski prihod što mu je omogućilo da stvori prvu generaciju Galaktkosa kada su između ostalih stigli Zinedine Zidane, David Beckham, Ronaldo...

Prije nekoliko godina kompanija ACS nije ispoštovala dogovoreno oko izgradnje plinovoda, a na kraju je Sud odlučio da je država odgovorna za dug od 1.35 milijardi eura koji se duguje španskim bankama. Slično je bilo i sa izgradnjom autoputa M30. Troškovi su sa planiranih 2.5 milijardi eura narasli na 6.5 milijardi.

Perez se definitivno može smatrati španskim oligarhom i osjeća se nedodirljivim. Dojam je da ima neograničenu moć i zapravo u Španiji može realizovati sve što zaželi. Slično je i u fudbalu što potvrđuju i rezultati Real Madrida, neprikosnovenog vladara evropskog fudbala.