Počeo u Želji, završio u Manchester Unitedu: "Ferguson je kao moj pokojni deda..." · Intervju

Možda mlađi Đorđić jeste medijska nepoznanica u našoj zemlji, ali itekako ima o čemu pričati, njegovo životno iskustvo je ogromno, ponajviše zahvaljujući fudbalu. Igrao je za mnoštvo klubova, osvajao titule, međutim kruna karijere je svakako poziv Alexa Fergusona da dođe na Old Trafford na kojem je dijelio svlačionicu sa čuvenom Manchesterovom "klasom 1975".

Kada se radi o čovjeku s takvim CV-om ne treba poseban povod da ga kontaktirate i s njim razgovarate o fudbalu, životu, kao i Sarajevu koje mu, kako nam je priznao, mnogo nedostaje u tuđini.

Sjećate li se kako je uopšte došlo do transfera u Manchester United?

"U fudbalu je najbitnije da u pravom trenutku pokažeš kvalitet, a meni je to, srećom, pošlo za rukom. Skauti Manchester Uniteda su me zapazili još kada sam s 15 godina debitovao za Brommapojkarnu, nastavili su me pratiti i onda je nakon nekog vremena došlo do toga da zazvoni telefon i da na drugoj strani bude, ni manje ni više, nego Alex Ferguson. Sjećam se da mu je mama Mira dva puta spustila slušalicu, mislila je da se neko šali, jer u to vrijeme se nekako i pisalo da me oni žele. Nakon što smo se konačno čuli došlo je i do dogovora, platili su me milion funti i odveli u Manchester United. Nedugo nakon što sam otišao proglasili su me i najboljim igračem na akademiji."

Po čemu danas pamtite Fergusona?

"On je bio kao moj pokojni deda kojeg sam volio najviše na svijetu. Imao je osjećaj kada treba biti strog, a ujedno i da te zagrli kad ti najviše treba. Zato je i Manchester United bio veliki klub. Fergusonov život je bio Carrington, dolazio je prvi i izlazio zadnji, živio je za klub. Uz to, posebno mi se kod njega svidjelo šta je vodio brigu o svakom igraču, bilo da se radi o legendi ili igraču koji igra u juniorima. Uvijek je govorio da od nas želi napraviti i ljude, ne samo zvijezde, jer jednog dana će doći kraj karijeri. A život tada ne staje..."

U klubu su s Vama bili još Beckham, Van Nisterlooy, Stam, Scholes... Ko je najbolji s kojim ste igrali?

"Scholes, definitivno! Od malih nogu sam volio majstore s loptom, one čija ti umijeće na TV-u djeluju jednostavno, a u suštini je suprotno. On je imao tajming u svemu, taj prvi dodir, pas lijevom i desnom nogom... Ma, sve. Uz to sve je bio i najnormalniji dečko u klubu, tako da me zbog svega toga i ne čudi što su ga ranije hvalili Zidane i Xavi. Daleko je ispred svih."

Žalite li što niste ostavili veći trag na Old Traffordu? Odigrali ste svega nekoliko zvaničnih utakmica.

"Došao sam kao talenat, jedno vrijeme sam bio i najbolji igrač na akademiji, ali, eto, sudbina je htjela drugačije. Danas ima onih koji će reći: 'Ma, kakav on...', a ustvari nikad nisu ni bili blizu Old Trafforda, a da ne govorim o tome jesu li imali priliku da igraju za Manchester United. Čast mi je što sam uopšte imao priliku biti dio takvog kluba i što sam na kraju krajeva ostao čovjek i poslije karijere. Ljudi obično kada dođu do novca odmah polete, dok ja mogu reći da nikada nisam gledao nikoga s visine, uvijek sam bio skroman i to je ono što sam još kao klinac naučio od pokojnog dede. Došao sam u Švedsku kao izbjeglica, naučio sam jezik, uspio koliko-toliko u nogometu, osvajao titule... Zar to nije kao san? Zahvalan sam Bogu zbog svega..."

Malo je poznato da je jedno vrijeme s vama u Manchester Unitedu bio i - Zlatan Muslimović.

"Muslimović i ja smo veliki prijatelji, kod njega volim što je ostao isti. Koliko se sjećam, on je pažnju Manchester Uniteda skrenuo igrajući u Švedskoj za Goteborg, pozvali su ga da dođe u klub, upozna ljude, igrače, ali mislim da ugovor nije potpisao nikad. Ali, opet valja zaslužiti i taj poziv. Rijetko ko se može pohvaliti time. Danas kada se sretnemo često se prisjetimo kako smo se jednom smrznuli u šorcu i majici dok je led padao, jer u Manchesteru si se morao pokazati da bi dobio trenerku kakve imaju ostali igrači..."

Iako se niste naigrali u Manchester Unitedu, svejedno ste ostali dio kluba.

"Da, baš tako. Radim za njihovu klupsku televiziju i kada su pripreme također putujem s prvim timom, pravim reportaže, intervjue... Uz to, igram i za veterane Manchester Uniteda protiv, recimo, majstora kao što je Ronaldinho. Danas se često našalim pa kažem saigračima: 'Vi ste legende, dok ja imam više utakmica za veterane nego za prvi tim.' Očito je da u Manchesteru cijene i neke druge vrijednosti pored onih igračkih, jer milione igrača je prošlo kroz klub, a na kraju, eto, baš ja dobijem tu priliku."

Imali ste priliku i da radite intervju sa Zlatanom Ibrahimovićem. Kako biste ga opisali?

"Mi se znamo skoro 20 godina, jer smo igrali zajedno u mladoj reprezentaciji Švedske, pratili smo se kroz karijeru. O njemu mogu pričati samo u superlativima, odličan je dečko, nije uopšte arogantan kako se možda ljudima čini. On to pretežno kroz šalu provlači, voli to jednostavno, da osjeti tu moć i zna kako da je upotrebljava. Ovo što Zlatan radi danas ne može svako, pa čovjek je brend gdje god da se pojavi, tako da je suvišno bilo šta reći dalje."

Nakon epizode u Manchester Unitedu igrali ste u Crvenoj zvezdi, Glasgow Rangersu, Videotonu, jedno vrijeme i u Indiji...

"Mogu se pohvaliti da sam bio šampion sa Crvenom zvezdom, što mi je bio dječački san, zatim sam naslov osvojio sa AIK-om, pa Glasgowom, Videotonom... Imao sam priliku igrati i u Indiji, što je jedno odlično iskustvo, jer trener mi je bio veliki Marco Materazzi. Da se ne lažem pri odluci da odem u tu zemlju je presudio novac. Zašto bih lagao? Kada si u godinama i dobiješ jednu takvu ponudu, uz to i priliku da doživiš nešto potpuno novo, možeš biti samo lud pa odbiti."

Mogli ste postati trener, menadžer, ali odabrali ste novinarski posao. Zašto?

"Ma, danas svako može biti menadžer. Svi nekako žude za brzim parama, da se preko noći obogate, ali ne ide to tako lako. Novinarski posao mi se svidio, dosta mi je olakšavajuća okolnost to što znam mnoge jezike i trudim se da mi intervjui budu drugačiji potpuno. No, najviše mi se sviđa što zapravo mogu biti ono što jesam. Kroz karijeru sam imao šefove, trenere, svi su govorili: 'Bojane nemoj ovako, hajde onako', što sam mrzio više nego išta. Danas kada u Švedskoj komentarišem domaće prvenstvo ili Ligu šampiona šefovi mi puštaju da budem svoj, da kažem što mislim, iako se to i ne sviđa nekome."

Vaši fudbalski počeci su vezani za Željezničar, što se vrlo malo zna.

"Obzirom da mi je otac u svoje vrijeme igrao za Željezničar, i ja sam prve korake napravio u tom klubu. U pionirima mi je trener bio pokojni Suljo Kulović. Ma, ja sam dijete s Grbavice. Živio sam u žutim neboderima, išao u Osnovnu školu 'Bratstvo i jedinstvo', tu se igrao, imao prijatelje, prijateljice... Nije mi bilo lako kada sam morao otići, ostaviti to sve. Ko zna šta bi bilo da se nije dogodio taj nesretni rat i krivo mi je zbog toga. Lako je meni danas pričati kada sam u inostranstvu, ali znam da je rat povrijedio mnoge i da se neki još nisu oporavili od toga. To je tužno..."

Nedostaje li vam danas Sarajevo, dolazite li često?

"Naravno da mi nedostaje. Sjetim se ovako nekad kako sam pored škole igrao nogomet s prijateljima, kako me je pokojni deda dozivao da se vratim kući u vrijeme kada je padao mrak. To je djetinstvo. Mi nismo imali golove, stative su nam bile jakne, pa bismo se pola sata svađali je li lopta prešla preko jakne, odnosno stative, ili je gol. Volim doći u Sarajevu, tu sam kad god imam slobodnog vremena."

Pratite li reprezentaciju BiH?

"Pratim. Selektor Robert Prosinečki mi je bio jedan od heroja kad je igrao u Crvenoj zvezdi i malo sam, iskreno, zabrinut zbog njegovog zdravlja. Nadam se da će se uspješno oporaviti i da će ostvariti ono što je zacrtao s BiH. Vi imate vrlo dobro igrače, tu posebno mislim na Edina Džeku kojeg sam imao priliku upoznati u Engleskoj kada sam dolazio kod Nemanje Vidića. Uz to što je sjajan igrač, svidio mi se posebno i kao dečko, jer nije lako biti zvijezda i ostati tako na zemlji. Čestitam mu i zbog svega što je uradio za svoju zemlju. Mentalitet naših ljudi je čudan, kada ne ide dobro svi te pljuju, osjetio je on to vrlo dobro, ali igra srcem svaki put i ne znam da li iko voli BiH kao on", podvukao je Đorđić.