Dok banjalučke i republičke vlasti, pod krinkom brige o maloljetnicima, prijete zatvaranjem kladionica legalnih priređivača igara na sreću, jedna privatno-državna firma ima 2.471 terminal u 1.052 „kladionice“ u Republici Srpskoj na kojima se maloljetnici svakodnevno kockaju u kafićima. I to bez ikakvog sistema kontrole ulaska i igranja igara na sreću! Umjesto da se pozabave ovim problemom, nadležni najavljuju uvođenje minimalne udaljenosti od 500 metara između obrazovnih ustanova i kladionica, taksi od 25.000 KM, te izmjene Zakona, kako bi ih visokim nametima zatvorili. Tako država zarađuje od maloljetničkog kockanja i jasno pokazuje koliko joj je zaista stalo do dobrobiti maloljetnika.